Monday, November 30, 2009

Gostionica Novaković




Znam, sve znam.... nema nas pa nas nema da napišemo po koji red. Evo šta se izdešavalo u zadnjih mesec dana, svaki vikend... postala nam je nekako tradicija da imamo nekoga u gostima, praktično smo usvojili Ognjena koji je tu svaki vikend da nam se pridruži u novim avanturama. Drugar koga smo upoznali preko foruma ZelenaLutrija nam je bio u gostima pre dve nedelje sa svojima, doleteo sa Floride na dva dana :D. Vikend posle toga su Danijela, Dejan, Vuk, Ognjen - naša standardna ekipa .... sa Nikolom išli na Festival svetala. Na povratku kuci su ulovili brazilske pice .... mnogo dobra stvar.... jako liče našim i tako vikend za vikendom.
Prošli četvrtak bio je Thanks Giving day - dan zahvalnosti, prethodne godine smo videli kako to treba da izgleda te smo se upustili u avanturu pripreme i ugošćavanja za ovaj dan. Mi kao pravi doseljenici u tradicionalnom američkom stilu smo spremali Ćurku, sve zajedno sa ruskom salatom, prelivom od brusnica, Gavy prelivom i pire krompirom. Za predjelo, već nekako tradicionalno moj Guacamole sa tortilja čipsom i pileće čorbica od bubaca i srca. Dezert tradicionalni sweet potato pie, komada tri (malko smo se preracunali oko kolicine) i Danijeline sovine oči i išleri. Tri dana pripreme, od same nabavke do potapanja ćurke, blanširanja povrća, da bi se sve završilo celodnevnim ždranjem i igranjem sony play station-a, gde nas je Vuk nadmašio :). Za ćurku smo pride uzeli i novi termometar da znamo tacno kada je gotova naravno Alton Brown-ovi recepti i tehnike su bile ono šta nas je osiguralo da pripremimo prelepi ručak / večeru. Samo pečenje ćurke je bio veći izazov jer nismo očekivali da nam neće stati ni u jednu tepsiju, pa čak ni onu najveću koju smo uzeli za nedaj bože. Tu je nastala improvizacija sa tepsiojom za picu i malo aluminijumske folije, sve u svemu ptica se ispekla dobro, jelo se još bolje a ostataka i za kere ima ;).
Taj dan nekako su svi u turama dolazili prvo Danijela, Dejan i Vuk, pa Srđan i na kraju Ivana i Žarko (Ogi samo si nam ti falio). Tako da se od ranoga jutra do kasne večeri stalno nešto jelo i grickalo :D Dan posle... čuveni crni petak, i meni je bio crni jer sam morala da radim smo jako malo kupovali.... ja sam uzela neki par gumenih čiymica sa vanzemaljcima.... a nikola nešto ponovo budži po kući pa je uzeo dva hard diska.... Danas očekujemo nove goste trebalo bi njih 5 da nam je tu na spavanju.... ja spremila musaku i čorbicu pa cemo da vidimo.
Juče je padao prvi sneg baš onako kao iz filmova veeeeelike pahulje ... ali se nije zadržao :(
Toliko od mene za sada aj uzdravlje!

Slike sa Ćurka dana su ovde

Thursday, November 5, 2009

Toledo, OH - Detroit, MI - Windsor, ON - Halloween



Ovih dve nedelje je bilo baš uzbudljivo. Sve je počelo jednog petka pre dve nedelje, kada smo Ognjen i ja krenuli na putošestvije po srednjem zapadu kako to ovde nazivaju :-) Nažalost, Danica nije mogla sa nama, jer je radila (svaki vikend radi...ufff). Spakovali smo se nakon posla i krenuli ka Toledo, Ohio kod Borisa i Maje. Putovali smo malo duže nego što je trebalo, jer nam je na početku GPS bio podešen da obilazi naplatne rampe, tako da je put bio duži za jedno 40 milja (ukupan put skoro 450 km). Prošli smo kroz celu Indijanu i stigli u Ohio negde oko 2 noću po lokalnom vremenu. Domaćini su nas dočekali sa dva ispečena pileta i gomilom piva :) Tako smo se lepo najeli i divanili do ranih jutarnjih sati. Ujutru (ako se podne jutrom može nazvati) smo svi zajedno nastavili dalje. Sledeća stanica bio je Detroit, nekih 75 milja udaljen od Toleda. Dužinom skoro celog puta se nalaze fabrike automobilske industrije. Već pri ulazu u Detroit se vide napuštene kuće i zgrade (neke čak i popaljene, kako se ne bi skitnice useljavale). Prizor je bukvalno užasan. Sam centar grada je izuzetno lep i moderan. Visoke zgrade, a između njih ide monorail daleko moderniji od onog u Čikagu. Međutim, osim par skitnica sa kapuljačama na glavi, nismo zatekli živu dušu u tom gradu. Kola prolaze, ali na ulici nema nikoga. Nema kafića, nema ništa...pusto. Dok smo se šetali ugledali smo na zemlji razbijeno staklo i rukavicu (verovatno neko razvaljivao auto), pa smo odlučili da se ne zadržavamo mnogo (naš auto je bio jedini na parkingu), kako nas ne bi zatekla ista sudbina. Kanada se nalazi bukvalno preko puta grada (deli ih most, a može se i tunelom ispod jezera ići). Ko je gledao film Bowling for Columbine, u jednom delu Michael Moore objasnjava razliku između Windsora u Kanadi i Detroita. Neverovatan kontrast, a tako su blizu jedan drugog. Uputili smo se ka Kanadi (čisto da pređemo granicu, jer nam se može :)) tunelom. Prelazak je bio više nego interesantan. Ognjen vozi kola koja su (kao i on) registrovani u državi Vašington 2000 milja odatle. On ima bosanski pasoš, Boris Jugoslovenski, a Maja i ja Srpski. Pri tome smo na carini kao objašnjenje rekli da idemo u Kanadu na svega par sati da se promuvamo, nemamo nikog, eto idemo da vidimo Windsor. Totalno su se zbunili. Odveli nas postrance, 5 carinika nam je gledalo kola, a Ogi je odgovarao na pitanja savršeno :) Prvo je rekao da smo iz iste zemlje, što je Kanađanku totalno zbunilo jer gleda 3 različita pasoša. Onda su nas pitali odakle se znamo...."Pa sa internet foruma zelene lutrije. Znate mi smo dobili zelenu kartu na lutriji". Na to je Boris na srpskom rekao "ja nas ne bi pustio da sam na njenom mestu" :) Šta reći, ali je situacija bila više nego komična. Pošto su videli da smo ok, poslali su nas u ured da nam i tamo pregledaju dokumenta. Tu smo zatekli gomilu amiša koji se raspravljaju sa carinicima, jer (koliko smo načuli) nemaju dokumentaciju sa slikom. Sve u svemu, pustili su nas da uđemo. Windsor je totalna suprotnost od Detroita. Mali gradić, ljudi šetaju, prepun kockarnica i striptiz klubova. Već na ulazu se vide reklame klubova koji nude Absinth koji je zabranjen u Americi. Bukvalno grad greha, gde je stopa kriminala mala :) Malko smo se prošetali i slikali (lepo se vidi skyline Detroita). Posetili smo i Cezar hotel/kockarnicu i jeli u libijskom restoranu. Došlo vreme za povratak, ovog puta preko mosta. Ambasador most je stvarno predivan. Na carini nazad smo uspeli proći bez većih problema :) Sve što smo imali je pivo koje ima da se kupi i u americi, ali po jeftinijoj ceni :)
Na povratku u Toledo prošli smo kroz čuvenu osmu milju u Detroitu. Ono je užas...svaka 10 kuća je možda naseljena. Sivilo, tuga i bluz. Amerika kakvu je čovek vidi u najgorim filmovima. Generalno, ljudi žive tek negde 15 milja od centra grada. U Toledu smo kasnije nastavili priču uz večericu i pivo. Nedelja je bila dan za razgledanje Toleda. Sreli smo se sa još jednim forumašem Stefanom i otišli u razgledanje grada. Jesen je stvarno lepa u Ohio. Boje lišća su gotovo nestvarne. Videli smo centar, prošetali se malo uz reku, a posle smo otišli do botaničke bašte. Ne znam šta drugo reći, osim da smo stvarno uživali u prirodi. Kasnije smo otišli do Maje na posao (radi u jednom baru), pa smo tu i ručali. Sve što je lepo brzo prođe, pa je tu došao i momenat da se oprostimo od naših domaćina. Čekao nas je dug put nazad u Čikago (a Ognjena još duži do Ottawa).
Iduće nedelje sam posetio jednu zanimljivu konferenciju u Motoroli. Trenutno se nalazim na novom uzbudljivom projektu (razvijam istu aplikaciju, ali ovog puta za android). Ovo mi jako prija, em zato što je platforma dosta zanimljiva, em zato što konačno mogu da radim na Linuxu :) U svakom slučaju, na konferenciji sam upoznao mnogo zanimljivih ljudi iz tog sveta, a i uspeo malo da se poigram sa Motorolinom novim čedom (Droid) koji tek treba da izađe na tržište ovih dana.
U petak smo Danica i ja išli na koncert Type O Negative. Grupa za kojom sam sekao vene u srednjoj školi. Uvek su mi bili nekako mistični i čudni. Ono što je zanimljivo je da su ovde svirali u jednom klubu, tako da je atmosfera bila super...što bi naši rekli, domaća atmosfera. Ovo im je bila neka mini turneja pred Halloween. Nakon toga smo otišli u SKC (Srpski Kulturni Centar) gde su neki brazilci svirali. Kada smo ušli bilo je svega petoro ljudi...taman pomislih, neće ništa biti od toga. Međutim, bend je imao i dvoje plesača (jednog lika i Brazilku), koji su do kraja napravili urnebes. Da ne kažem da su nekako saznali i da mi je rođendan (pošto je prošla ponoć), pa mi je onda ceo bend odsvirao rođendansku pesmicu :) To je inače bila i pred halloween žurka, pa je većina ljudi došla u kostimima. Uspelo je i da se napuni mesto do kraja.
Stigao je i Halloween iliti moj rođendan :) Pošto je Danica u subotu radila popodnevnu smenu, ove godine nismo uspeli da odemo na paradu :-( Danica mi je za rođendan uzela sat i jednog oooogromnog medu, koji nam je postao novi član porodice. On sa nama gleda TV, surfuje netom itd :) Danica se maskirala u vampiricu, ja sam bio mračni lord, a Ogi je obukao plašt iz filma scream, dok je masku nosio u rukama...veoma interesantno smo izgledali...ko neki satanisti. Tako smo se uputili ka baru. Usput smo naleteli na jednu glumicu iz serije Bones koja je bila u obližnjem hotelu par zgrada od nas i kada nas je videla takve u onom mraku samo je prokomentarisala "Izgleda da sam isuviše stara za ovo" :-) Naš lokalni bar Friars Tuck nas ni ovog puta nije izneverio. Žurka je bila totalno luda. Ostali smo do ko zna koliko ujutru (bio se i sat pomerao). Upoznali mnoge nove ljude, zezali se, pili...ma sve u svemu baš odličan provod. Pošto mi je bio rođendan, morao sam da pijem iz ovcinog dupeta. U kafani je tradicija da svakome za rođendan uzmu naduvanu ovcu, stave joj u dupe čašicu jagermeistera, cela kafana ti otpeva pesmicu i potom svi viču "suck that ass" dok ispijaš :)
Ufff....baš sam se raspisao, hteo sam ovo sve u par blogova da napišem, ali nikako da stignem...

Sve u svemu...evo i sličica:
Slike iz Toleda su na Majinom albumu ovde
Slike sa Halloween su ovde

A evo i filmića kada mi čestitaju rođus:



PS> Istrosila nam se baterija za sat na aparatu, pa su datumi na slikama iz 1980 godine. Zato su cesto slike totalno ispremestane i van konteksta :( Treba da pazarimo novu bateriju.