Saturday, September 4, 2010

Leto 2010



Konačno sam nakupio malo vremena da napišem novi blog. Ovog puta razlog ovolike pauze nije moja lenjost, nego jednostavno predivno leto i gomila dešavanja svakog vikenda.
Malo mi je i teško sve to strpati u jedan blog, tako da ću nabrojati nekoliko zanimljivosti, a opisati ono što mi deluje najbitnije. Početkom jula imali smo u našem komšiluku paradu ponosa (gay pride). Ono što je zanimljivo bilo je koliko je to ovde drugačije. Ta parada već postoji godinama i na nju ide gomila ljudi i to doživljava kao veliku žurku. Nema navijača da nikoga tuku, ubijaju, prete i sl. Ne dovodi se u pitanje da li treba ili ne da se to održava i nije predmet političke rasprave u senatu. Bar ne već nekoliko decenija. Čak i predmet te parade je više od nekog istorijskog značaja i tradicija, nego politička borba za razna prava. U svakom slučaju, parada je bila ekstra. Skoro četiri sata je trajala, a posle parade je na ulicama bila žurka :-)
Vikend ili dva nakon toga smo imali neki lokalni festival, gde zatvore čitavu ulicu na 2 dana i naprave gomilu bina gde su koncerti, kao i razne štandove s klopom i ljudima koji prodaju sve i svašta (uglavnom su to neki umetnici sa raznom bižuterijom, keramikom, majcama, slikama itd). Sve u svemu, mnogo dobar provod. Obožavam te lokalne festivale, koji su daleko bolji od bilo čega što grad globalno organizuje. Iskreno, kada grad nešto organizuje, to treba izbegavati. Uglavnom to bude jak marketing da čovek očekuje bog zna šta, a ono parada kiča i zilion ljudi, koji usput povedu svako po petoro dece, koja se momentalno pogube ili krenu da plaču, jer se jadna uplaše od tolike gužve. A o hrani i da ne pričam....očaj koji se prodaje po skupoj ceni.
No, da se vratim na temu :-) Leto u Chicago je izuzetno lepo. Gomila manifestacija i koncerata, predivne plaže, prepuno ljudi, bašte itd. Znam da to zvuči malko glupo, jer je tako svuda gde je leto, ali ovde je taj kontrast između zime i leta stvarno velik. Meni je posebno lepo zato što svaki dan idem biciklom na posao. Ujutru me to lepo razbudi, a još mi je draže kada se vraćam sa posla. Tada krenem okolnom rutom i prođem kroz centar grada, pa onda obalom skroz do kuće. Potom odem malo na trčanje, opet plažom, pa parkom....ma ekstra. Ovo leto je pogotovo bilo lepo, jer osim par dana kada smo imali žestoko nevreme, uglavnom je bilo toplo i bez kiše.
Jedan vikend smo Ogi i ja ponovo otišli do prijatelja u Toledo, OH i posle smo svi zajedno išli na Maker fair u Detroit. U pitanju je sajam pronalazača i ljudi koji su u "Uradi sam" fazonu. Iako nije bio toliko velik ko u San Francisku, meni je ipak bio super provod. Bilo je tu raznih robota, automobila na struju, kojekakvih spravica itd. Bili su i neki likovi koji prave citav show od mentos bombona i koka kole. U pitanju je EepiBird. Posle smo obišli i muzej Henry Ford-a (u okviru kog je i bio taj sajam). Muzej je ogroman i vredi ga posetiti. Tu je bio izložen i automobil u kojem je Kennedy ubijen, kao i najveca lokomotiva u americi (e to čudovište što je veliko), pa razni avioni, motori, čuda. Recimo da su čak i jedan Diner (vrsta restorana) kompletno rasklopili i sastavili ga u muzeju. Nakon toga otišli smo u jedan makedonski restoran u Detroitu koji ima dobar burek i još bolji jogurt. Vikend nakon toga je bila lollapalooza. Tu sam otišao sa drugom jedan dan da gledam Green Day. Fantastičan koncert. Jedan od najboljih na kojem sam bio u životu. Ljudi su stvarno priredili super show, odličan kontakt sa publikom, odsvirali sve hitove....tona pirotehnike. E onda je usledilo vreme za odlazak na godišnji odmor. Tu tek kreće zezanje. Otišli smo u četvrtak za Los Angeles kod naših prijatelja Žane i Zokija. Potom smo u petak svi zajedno išli kolima za Las Vegas na vikend.

I tu sam ja stao sa pisanjem ovog bloga pre mesec i vise dana :-) Šta ćeš, nema se vremena.
No, sledi nastavak.

Put do LA do Las Vegasa je mnogo lep. Prolazi se preko planina i pustinje. Pošto smo krenuli u petak u doba kada se ljudi vraćaju kući sa posla, osetili smo verovatno najgori rush hour u americi. Trebalo nam je preko 3 sata da izađemo iz grada, a ni tu se gužva nije zaustavila. Tako da nam je većina puta do Vegasa bila noć. Mnogo je lepo stići u Vegas noću, kada je sve osvetljeno...ma, taman na žurku :-) Vegas je pomalo teško opisat, stvarno ga treba videti. Kao što se zna, tamo je sve kockarnica, tako da slot mašine se nalaze bukvalno na svakoj pumpi, aerodromu...svuda. Da bi došao do recepcije u hotelu prolaziš kroz kockarnice itd. Dok se kockaš, piće je besplatno. Smeš da piješ i na ulici (što je inače ovde zabranjeno). Svi hoteli su nekako povezani, a preko bulevara idu mostovi, tako da nemoraš čekati semafor itd. Izgled tih hotela je fantastičan. Da ne govorim koliko je to sve ooogromno. Mi smo odseli u jednom malom hotelčiću na sred glavne džade, tačno prekoputa cezara, belagio i pariza. Belagio ima poznatu fontanu, gde je show svakih 15 minuta. Generalno, preko dana smo uglavnom obilazili hotele, ili se kupali na bazenu, a noću smo švrljali, kockali se, pili i kako to već ide na takvom mestu. Čovek kompletno izgubi osećaj za vreme. Što se hotela tiče, mene su najviše oduševili Venetian i Luxor. Prvi je replika Venecije. Urađene su sve poznate zgrade u Veneciji (uključujući i zgradu suda). Ono što je najinteresantnije je da su stavili čitav trg unutar hotela, sa veštačkim nebom, pa čak i kanalima i gondolama. Prosto ne možeš verovati da si u zatvorenom prostoru. Luxor je na recimo hotel koji je napravljen kao velika piramida. Iznutra se takođe nalaze razne građevine i replike iz egipta. New York-New York je urađen kao kopija poznatih zgrada iz NYC i okolo celog hotela ide velik rollercoaster. Pariz recimo ima i Ajfelovu kulu (tačno upola visine), kao i triumfalnu kapiju. Pomalo je to teško opisati koliko je to sve veliko. Zoki je nosio kameru, tako da imamo mnogo snimaka, ali su nažalost preveliki da bi išli na internet. Nakon predivnog vikenda, u ponedeljak ujutru smo krenuli ka obilasku Huverove brane. Ona se nalazi na samom kraju kanjona Colorado reke, a iza nje je najveće veštačko jezero u Americi. Prosto je neverovatno kolika je to građevina i bukvalno triumf inženjerstva u to vreme. Zanimljivo je da sada grade most preko kanjona, odmah pored. Rade ga već četiri godine i nikako da ga završe. Bili su čak omanuli u proračunu, pa se most nije spojio kako treba, tako da su morali ponovo da rade. Ovi su završili čitavu branu u to doba za pet godina. Eto koliko smo uznapredovali za ovih osamdeset godina :-) No, mogu samo zamisliti kako je bilo tim radnicima koji su gradili branu na užasno visokim temperaturama. Kada smo mi bili tamo, temperatura je na brani bila 60 stepeni celzijusa. Nakon brane smo pošli nazad ka LA. Ovog puta je bio dan, tako da smo imali priliku da se divimo prirodnoj lepoti pustinje. Gomilu puta sam taj put gledao na filmovima, a sada smo imali priliku i uživo tuda da prođemo. Usput smo stali i kod ludog grka, jedan restoran u po nedođije.
Danica je vec sutradan zbog posla morala da se vrati u Chicago, a ja sam ostao jos par dana u LA-u, na malo druzenja i kupanja u okeanu.
Čim sam se vratio, već sam bio zauzet oko narednog BARcamp-a gde pomažem u organizaciji već drugu godinu. BARcamp je tehnička (ne)konferencija gde učesnici kreiraju sadržaj iste. Mnogo dobra žurka, koja traje od subote ujutru do nedelje poslepodne (i preko noći). Pivo i hrana su besplatni :-) Nedavno sam bio i na isto takvoj žurci u Milwaukee-u. Oni imaju prostor od 2700 kvadrati, što je ooogromno. Ekipa je bila super, spavali smo tamo 2 dana i bilo nam je baš lepo.
Konačno smo nekako nakon dve godine u tom periodu da imamo više društva, nego slobodnog vremena. Ja sam trenutno u žešćoj frci oko posla, a i Danica radi jako puno u zadnje vreme. Sada je imala prvi dan u vikendu slobodan nakon mesec i po dana, a i prvi slobodan dan nakon 15 dana. Česte su joj smene od po 12 sati, a jednom je čak 15 sati radila (sa pauzom od pola sata kada jedino može da sedne).
Toliko od mene za sada.

Slike iz Vegasa mozete pogledati ovde

I za kraj...snimak fontane iz Bellagio je ovde

PS> Slike su opet kompletno izmešane, ali ovo je zadnji put...obećavam. Kupio sam konačno bateriju :-)