Već nakon prve noći kada smo se doselili u novi stan, morao sam da idem za Estoniju. Bilo je mnogo interesantno promeniti klimu sa 30 stepeni na -20 :-) Tallinn je jedan predivan gradić u kome je inače i osnovan Skype. Mnogo me podseća na Novi Sad. Arhitektura je mešavina pruske gradnje, potom srednjovekovne (stari grad), skandinavske i naravno komunistički period je ostavio svog traga. Imao sam sreće da sam ostao preko vikenda, tako da sam imao vremena da lepo istražim grad. Baltičko more je inače u to doba kompletno zamrznuto sve do Finske, pa je i to bilo krajnje interesantno za videti. Hotel je bio super, a najviše mi se svideo bazen i sauna sa pogledom na grad.....nema boljeg opuštanja :-) Skoro svi skyperi odsedaju u tom hotelu, tako da smo imali super žurku :-) Bilo je odlično upoznati ljude tamo i provesti tih 10 dana radeći u prostorijama koje sam ranije gledao samo na slikama i mislio kako je tu preterano raditi :-) Imao sam priliku i da se upoznam i družim sa prvim programerima Skajpa koji su jedni od osnivača firme. Čuti iz prve ruke kako je sve to počelo itd. :-) Uspeo sam naravno i da se razbolim, ali šta je tu je.... Takođe mi je to bio prvi put da letim preko Grenlanda, pa sam i napravio par slika.
Već mesec dana po povratku, usledila je žurka svih skajpera u Amsterdamu. Preko dana predavanja i konferencija (koja je inače bila pretrana i skroz u hi-tech fazonu), a posle žurka. Amsterdam, gomila programera....mislim da je svaki komentar suvišan (da ne kažem cenzurisan) :-)
Ekipa u skajpu je inače ekstra i dosta se družimo van radnog vremena. Interesantno je koliko je pomešano kultura, a ogroman broj zaposlenih je iz Evrope. Tačnije, generalno u ovom delu ima dosta evropljana, za razliku od Čikaga. Bar se meni tako čini. Moji su generalno utisci skroz pozitivni. Priroda je predivna, vreme je dobro (osim marta kada je kiša neprestano padala, imali smo i tornado...ali oni koji ovde žive kažu da tako nešto još nisu nikada imali, pa sam to prepisao svom čuvenom "efektu"), centar sveta za IT industriju...ma još ne mogu da verujem da sam ovde :-) Ono što me valjda ovde najviše fascinira je koliko su ljudi opušteni. Valjda ta klima utiče na mentalitet. Jedina mana cele ove priče je što je sve do zla boga skupo. Ali šta ćeš, ne može sve biti idealno. To tako valjda ide.
Mnogo toga se izdešavalo, pa mi je već teško sve da pohvatam. Nažalost, Danica se i dalje muči da nađe normalan posao. Za sada ništa nije lakše nego u Chicago. Ovog puta smo rekli da puca na ono što je završila i što želi da radi, koliko god možemo da izdržimo...izdržaćemo. Trenutno je sada napravila malu pauzu u tražnji poslova i otišla sa komšijama na jezero Taho. To se nalazi na svega 3 sata vožnje odavde, a tamo je 3 metra snega trenutno :-)
Toliko od mene ovog puta....pa do sledećeg piskaranja :-)
1 comment:
Pozdrav Nikola, zamolio bih vas ako bi ste htjeli se javiti na rene.brakus@gmail.com, pošto sam odlučio potražiti bolju sreću u SAD-u.
Svaki savjet bi mi dobro došao!
Nadam se vašem odgovoru,
Rene.
Post a Comment