Wednesday, April 22, 2009

Surfin' USA 2

Kako ko meni bilo jako hladno ;)

Neću ponavljati one događaje koje je Nikola vec opisao, bez obzira što se jedna stvar iz dva ugla ne može isto posmatrati. U decembru sam upoznala Žanu i Zokija, a kada sam Kolji objasnila da dva dana nisam spavala jer smo non stop pricali i svašta nešto radili nije mi baš verovao. Sada ih je upoznao i totalno mu je jasno zašto, kako, zbog čega i sve po redu. Taj put u LA za mene je svaki put neka nova avantura toliko ne zamisliva da ja ostajem svaki put bez teksta.
Elem priče koje fale u prethodnom blogu slede dalje
1. Ready, set & go - i da je samo tako lako. Taman se spakovali, izašli napolje da proverimo kakvo je vreme kad ono čarobnih 3 stepena, ali ima nešto sunca pa je ok. Odemo na bus, presednemo na moju taličnu plavu liniju naravno da nam pobegne ispred nosa, jedva stignemo na aerodrom, omašimo gejt ali nema veze. Moja avantura tu tek počinje, kao svaki savesni gost ja ne mogu praznih ruku da idem nekome u kuću, te sam ponela umesto standard kafe, vina, bombonjere štagod već... jedan divan porcelanski set za suši. Nisam htela da rizikujem da se to sve porazbija u kargo-u, pa sam ponela sve to onako fabrički upakovano u svom ručnom prtljagu. Pored seta našlo i par sitnih stvarčica, moje papuče nešto garderobe i ona upakovana majca u obliku aviona (pogledaj sliku 1 iz prethodnog bloga). Na rengenskom snimku suši set izgleda kao ubojito oružije naročito to što su tu neki štapići i oni mene stave na detaljan pregled. Nije to toliko strašno koliko je ono šta je usledilo. Tipični rednek krene da mi raspakuje ručni prtljag, a pritom ti ne smeš ništa da pipneš niti da pripomogneš. Trebalo mu je nekih 25 min da samo prokljuvi kako se guma u koferu otkopčava. Zatim je lepo uzeo neki štapić sa nekom tkaninom na kraju i detaljno prešao sa time preko seta i one majce upakovane u oblik aviona... to je upresovano i vakumirano pa izgleda mnogo sumnjivo. Kada je završio sa time stavio je tkaninu na testiranje i vidim ja mali onako monitor i ispisuje svašta nešto, krene testing for c4, antrax, itd. Zanči sumnjiva sam kao terorista sa svojim suši setom, ajde nekako pretrpim to sve, idemo dalje, daj da što pre jedemo, jer je ostalo još samo 45 min do leta. Odemo u neki expres restoran ja ne mogu da odolim piletini u sosu od narandži. Taman dok sam jela zadnji zalogaj padne mi u krilo parče mesa i isfleka mi moje nove pantalone :(. Ovo nije ni delić onoga šta je usledilo u avionu. Taman sve stigli došlo vreme ukrcavanja i super relativno brzo smo ušli. Smestim svoj "teroristički" kofer iznad glave, sela lepo, uzela svoju knjigu.... kada osetim nešto mi hladno sedište... hm kako to... stavim ruku izmedju dupeta i stolice kada ono sve živo je mokro. Da li se neko upiškio ili je neko prosuo nešto nemam pojma, ali moje celo dupe je bilo mokro. Pozovem stjuardesu da joj objasnim šta se dešava i ona kaže nije problem zamenićemo sedište imamo višak istih, što Kolja nije baš najbolje razumeo pa je mislio da će da me sele negde. Odma se on pobuni kako želi da oboje sedimo zajedno, stjuardesa opet ponovi to o menjanju sedišta i kako imaju višak istih uze i iščupa sedište. Sva sedišta su na čičak u avionima i tako se lako vade :D. Meni su dali da se poslužim toaletom u biznis klasi da bi se sredila (jeste duplo veći wc nego ovi za obične smrtnike). Smirim se ja nekako posle svega živoga. U letu je usledio najduži zalazak sunca ikada... citavih 3 sata smo bili u zalasku sunca :D.
Sada Fast forward, docekali nas domaćini, ugostili, pili jedva spavali plaže, šetnje sve po redu...
2. Surfin' USA - Kolja uživa u talasima pacifika, pirka vetrić ... Žana i ja sedimo grickamo čips i komentarišemo čuvare plaže, i našu pamelu. Kada u jednom momentu samo čujemo gužvanje kesa i krik galeba... i onako ne veruješ očima. Galeb je nama iza leđa uspeo iz torbe u jednom potezu da otme celo pakovanje čipsa... snimci su na Koljinom prethodnom postu. Krenuli onako lepo da kljucaju kesu otvorili je, i bezobrazno se svađaju. Ko je glavni ko se prvi dočepao kese ko šta... gledam u looodilu i ne verujem i dlaje. Drugari naši galebovi lepo uhvate za jedan kraj i tresu kesu... ajde lepo u kontejner baci kada završiš reče Žana. Ali nije to kraj... drugu kesu čipsa... mi stavimo u zip lock pakovanje dok smo se prosetali nešto po plaži. Ne lezi vraže... oni uzeli i tu drugu kesu i krenuli kljuc kljuc... neces vala... ovaj put ih je Žana oterala. Neverovatni su kako se prikradu, kako su domišljati i kako tačno znaju šta je kesa čipsa bila otvorena ili ne. Moj zaključak je da znaju da čitaju.
Dalje ide Fast Forward druženje uživanje .... svašta jako jako lepoga.....
I na kraju u pravome Hollywood stilu mi samo ostaju reči Humphrey Bogarta

4 comments:

Maja said...

Bome, nacitasmo se :-) ala je vama bilo dobrooo! slike su strava, pozelim da zivim na okeanu, umesto ovde gde pada sneg u aprilu..

kaneolopa said...

Da znash da i mi tako sve vise i vise razmisljamo.

Amra said...

Galebovi su bas ludi. Stvarno sam se nasmijala gledajuci snimak. Nema da se plase kao nase ptice, tu se i galebovi osilili :)
Pozz!

Maja said...

pa to su americki galubovi :-) naravno da su se osilili
@kaneolopa razmisljate o selidbi u LA?