Saturday, December 26, 2009

Bozićna dekoracija




Juče nam je baš bio ispunjen dan. Probudili se ujutru, rasanili i pravac bioskop :-)
Išli smo sa Srđanom da gledamo Avatar u IMAX-u. Film stvarno vredi gledati u IMAX bioskopu. Nakon toga su nas Ivana i Žare pokupili i otišli smo u potragu za otvorenim restoranom. Potraga je bila nažalost neuspešna, tako da smo završili u Rock 'n' Roll McDonaldsu (to jedino radi za božić). Posle ručka malo odmor i onda smo išli da se vozamo po okolnim selima i gledamo okićene kuće (neke su stvarno predivne). Krenuli smo od jedne koja je ubedljivo najlepše okićena kuća koju sam u životu video. Prosto neverovatno koliko je neko uložio truda da to sve napravi. Nismo bili jedini, još se par ljudi skupilo da razgledaju (pošto se nalazi blizu većeg puta, pa ljudi skrenu :)). U jednom trenutku je i gazda izašao da šeta kera, ali mi se nije učinilo da mu smeta što se ljudi slikaju oko kuće (čak je bio sav nasmejan i poželeo svima srećan božić). Verovatno mu je i bila namera da bude centar pažnje :)
Snimio sam 2 filmića sa mobilnim i napravili smo par slika....pa rekoh da podelim sa vama :-)

Slike su ovde

A evo i malo snimaka:


Sunday, December 20, 2009

Predbozicna groznica



Evo i mene da se javim nakon dužeg vremena. Generalno, sve mi je teže da nađem vremena za pisanje, a za to su delom krivi netflix i kablovska :-)
Pre par nedelja smo imali goste iz Ohio na spavanju. Bilo nas je ukupno sedmoro spavalo u stanu. Sve ekipa sa foruma :-) Imali smo predivno druženje i sve me je nekako podsetilo na dane Exit-a ili sl. kada je kod mene u Novom Sadu bila slična situacija. Obilazili smo grad, koji je već bio praznično okićen i izgleda stvarno prelepo. Popiti kafu u starbucks na sred Michigan avenije, sesti pored prozora i posmatrati ljude koji su u transu praznične kupovine je osećaj kao iz filmova (pogotovo što božićna muzikica u pozadini svira :)). Kada smo već kod te muzike, Danica je totalno izludela od iste, pošto po ceo dan u radnji mora to da sluša. Meni je sa druge strane ovo najomiljeniji deo godine. Uvek sam voleo novogodišnje praznike i nekako se pompezno osećao oko proslave nove godine. Valjda smo zato i došli na ideju organizovanja iste i radili ono što smo radili. Takođe, ni osećaj nostalgije se tu ne može izbeći. Nekako se čovek seti silnih proslava nove godine koje je imao u životu. Puno nam nedostaje ta cela frka oko organizovanja. Iako je bilo puno stresa, najviše zbog toga što ljudi kupuju karte od 29.12. pa nikada ne znaš da li ćeš se pokriti, nekako u sećanju ostane ono lepo. Vidim da je u Novom Sadu sneg napadao preko kolena...mora da je stvarno lepo. Ovde je malko čudno što se snega tiče, u Chicago ga skoro i nema, ali u predgrađima na svega 10-20 milja je sve belo. Ja jedva čekam da konačno zaveje i da se temperature spuste na sigurni minus, kako bi sneg opstao i kako više ne bi bilo odvratne kiše. Gledamo nekako ove godine da okupimo neko društvo, tako da se nadamo da novu godinu nećemo slaviti sami kao prošle. Nakon više od godinu dana, već smo se toliko prilagodili, da jednostavno činjenica da ćemo ovde možda ceo život provesti ne deluje više toliko teška, mada se i dalje trudim da o tako nečemu ne razmišljam. Svakim danom čovek se hteo - ne hteo sve više otuđuje od onoga što je ostavio. Daljina čini svoje. Ponekad se dese trenuci kada ti je jednostavno teško, ali ti trenuci su sve ređi i sve kraće traju (doduše i sve jačeg intenziteta kada naiđu). Nije to više ono kao na početku, kada ti je teško jer si došao u nešto strano, nego osećanje da si se već ovde toliko prilagodio, da bi ti bilo teško sada ovo da napustiš....u prevodu nisi više ni tu - ni tamo. U zadnje dve nedelje se jedan drugar oženio (još jednom čestitke Goci i Stanku), a Ljilja i Nemanja su dobili trećeg člana porodice (još jednom sve čestitke). Popili smo zajedno po koje preko web kamere, a Marko mu je umesto mene dokusurio majcu :-) Hteli smo da odemo za New York za praznike, ali Danici nisu dali da odsustvuje sa posla (nema cak ni neplaćeni godišnji). To je možda i najteža stvar ovde. Avionska karta je jeftina, ali džaba kada ne mogu ljudi nikako da se skupe da zajedno idu. Valjda će se i to nekako srediti jednog dana. Prošle nedelje smo išli po meso (opet smo napunili zamrzivač), a danas smo Ogi i ja otišli po domaće proizvode (sir, pečenica, zimska salama, ajvar itd). Ja više jedem te naše specijalitete ovde nego što sam ih jeo dok sam bio u Srbiji :-) Generalno, nije nam definitivno dosadno i stalno imamo neka druženja, što nam jako prija. U početku se desilo da i po 3 meseca nigde nismo izlazili i ni sa kim se nismo videli. Moram priznati da je taj period baš bio težak i delovalo je kao da nećemo ovde opstati (šta ćeš kada smo socijalne prirode :-)). Bili smo pre dve nedelje sa mojom firmom na predbožićnoj večeri u jednom poznatom restoranu. Prošli put Danica nije mogla doći jer je bila u LA, tako da je sada prvi put upoznala većinu mojih kolega. Bio je super provod, pogotovo što smo posle toga većina nas otišla na koncert u poznati Čikaški blues klub.
Ja sam posle toga sutradan išao na pred-božićnu proslavu sa članovima lokalno linux udruženja.
Zgrada u kojoj trenutno živimo se u zadnje vreme renovira, tako da će biti stvarno super. Već su nam zamenili tepihe po hodnicima i prefarbali sve. U toku je zamena liftova, a u prizemlju sada imamo veliki TV sa kablovskom, internet i još jedan ogromni touch-screen gde možeš da pregledaš dešavanja, restorane, vremensku prognozu, google maps itd. Takođe nam je sada i interfon jedan veliki touch screen. Potom, organizuju jednom mesečno neka dešavanja za stanare, tako da samo juče ujutru imali besplatan doručak i kafu (kao neko druženje). Kada sam već kod zgrade, pre koji dan smo napokon pogledali film Public Enemies. Oko 15 minuta filma se dešava u našoj zgradi i ispred prethodne zgrade u kojoj smo živeli. Gledati poznate holivudske glumce kako se vijaju po zgradi u kojoj živiš (još i činjenica da se taj događaj stvarno tu desio)...šta reći, osećaj je - neprocenjiv :-)

Slike su ovde

A sada:

Želimo vam svima srećnu novu godinu i božićne praznike