Evo mene nakon dužeg vremena da se malko javim. Izdešavalo se dosta toga...uff....treba se sada svega i setiti :-) Pa da krenemo, dok je Danica bila odsutna imali smo proslavu božića u firmi. Već pred kraj radnog vremena smo počeli zalivati sa pivom, da bi kasnije prešli na šampanjac....i to ni manje ni više, no originalni Dom Perignon deset godina star...oko 150$ boca :-) Moram priznati da fino udara :) Primili smo i lepe poklone od firme...termos za kafu sa logom firme, malo slatkiša i gift cards za best buy i starbucks :) Posle smo otišli na večeru u neki španski ekskluzivni restoran. Hrana je bila fantastična (pogotovo predjelo). Nemam pojma ni šta sam naručio...znam samo da je među sastojcima pisalo "fufu" i da mi je to bilo toliko smešno, da sam morao poručiti :) Veći restoran od tog nisam u životu video...ima nekoliko sektora različito uređenih...neki je više u varijanti bara, deo gde smo mi bili je više za jelo....ali je ogromana hala. Dopalo mi se i to da (za promenu) nije imao televizor :) Posle večere par nas je otišlo u noćni život. Konačno sam bio u klubu gde ima svirka i gde nema (verovali ili ne) nijedan televizor....ufff...kakvo olakšanje. Naravno, do takvog kluba se može doći isključivo kolima, jer se nalazi u nekoj industrijskoj zoni. Slike sa ove večeri ću poslati čim pokupim od kolege (ja nisam slikao, jer je aparat bio sa Danicom na putu za Nešvil :)). Bile su dve svirke....pa....gledao sam i bolje...autorski bendovi su bili u pitanju, tako da su mi pesme bile totalno nepoznate.
Većinu vremena ovde provodim posao-kuća-poslovi oko kuće-playstation u slobodno vreme :)
Generalno, dosta vremena mi prolazi u odlazak na posao i dolazak. Dnevno izgubim minimum sat i po, a često i 2 sata. Fora je što sam u NS-u u zadnje vreme radio u centru i što sam većinu stvari tamo obavljao, pa sam se nekako na to i navikao. Pre koji dan je bus bio skoro prazan i stigao je za 10 minuta....toliko je ustvari potrebno vremena da se stigne do moje firme, tako da ona nije ustvari bas toliko daleko, samo je prevoz užasan. Autobus staje na svakim (ali bukvalno, bez preterivanja) 10 metara...u zavisnosti da li ima nekog na stanici i da li neko želi da siđe. Tako da kada je bus pun....majko mila. Voz ide dijagonalno i po ovim temperaturama ga izbegavam. Recimo da je firma južno od mene...ja moram da idem na zapad na stanicu, da bi voz otišao skroz na jugo-istok, da bih kasnije opet morao zapadno 300 metara do firme....jedino što kod te šeme znam da mi sigurno treba između 50 min i sat vremena, jer voz nema zastoj u saobraćaju :)
Tako da je dan u šemi, ustanem 6:30-7h, doručkujem i spremim se...putovanje...stignem na posao pre 9h...radim do 18h (nekada i duže)...kući budem oko 19h. Vikendi često prolete, jer nam do prodavnice i nazad (kad idemo u nedeljni šoping) treba oko 3-4 sata. Od toga sat i po putujemo tamo-nazad....a sat i po smo u prodavnici :) Nedostaje mi jako da mogu posle posla da odem 100m u svoju kafanu ili LUGoNS kada je okupljanje...da sretnem prijatelje i popijem po koje pivo :) Pogotovo što si ponekad baš u tom fazonu (kada je posao prošao jako uspešno ili neuspešno). Eh kada bih mogao ovde živeti, a u Novom Sadu i Senti izlaziti...
Inače, firma nam je dala raspust...tako da sam na raspustu od danas do 5. januara. Nisam toliki odmor imao već 2 godine i bio mi je preko potreban. Nameravam da ležim i igram sony. Dosta mi je avantura i planiranja i trčanja i ludila... Poznavajući sebe, teško ću to ostvariti (pogotovo sa praznicima koji dolaze)...ali trudiću se. Ovaj vikend imamo već planove....ali sam od nedelje free.
Celog života sam gledao one američke božićne filmove i sanjao da jednom budem ovde u sred toga. Moram priznati da sam ovde video najmanje tog božićnog duha. Danas je eto božić...i iako nema žive duše na ulici, marketi, restorani...ma sve bre radi. Sve su to indusi, meksikanci i sl. Robovlasničko društvo u punom jeku....nema odmora za radničku klasu.
Proslavu nove godine na centralnom trgu (koliko sam čuo) organizuje samo NY. Chicago to nikada nije imao. Vidim par reklama za neke žurke, ali nema te groznice kao u NS. Samim tim ni ja to ne osećam (ali nimalo) i to strašno nedostaje, jer je ovo uvek bilo moje omiljeno doba godine i nova godina mi je uvek predstavljala veliku radost (pa pobogu...organizovao sam je u svojoj kući bar 3 puta, a posle toga sa Danicom "Lavirint" tri puta). Kada već spomenuh Lavirint...eh....ljudi šalju pisma, raspituju se...hoće li biti ove godine :) Čuo sam da Exit pomaže gradu organizaciju nove godine, biće disco stage, hard rock stage....zvuči poznato? :-) Čuo sam i da dovode Neđu Kostića....o bože...vrati radikale :) Nedostaje mi užasno organizacija te nove godine...moram priznati da mi je to bio najveće uzbuđenje (i gubljenje živaca) i posao koji sam najviše voleo da radim. Da sam samo znao da će se karte rasprodati, ceo posao bi bio čist užitak...ovako su se malo gubile godine života u živcima...ali šta ćeš i to je deo posla. Nadam se jednog dana povratak tako nečemu...možda čak i ovde u USA.
Sinoć je ovde bilo badnje veče i mi smo pekli proju, pili eggnog i gledali Batman-The Dark Knight na Blue Ray. Film je fantastičan, a naravno odmah su se i prepoznali poznati delovi Čikaga...hehehe...Čikago je Ghotam City :) Posle sam gledao i kako je snimano i lokacije...onaj deo gde stalno jure ispod metroa (bruce se tu spuca sa lambordžinijem da bi zaštitio onog lika što hoće da otkrije batmanov identitet)...e taj voz što jurca iznad...to je braon linija kojom idem na posao i redovno prolazim tuda :) Tačnije, danicina bivša firma je pola bloka odatle :) .
Danas smo pravili neko fino kinesko jelo i tako...uživamo. Kada sam već pomenuo filmove, interesantno je da se u Čikagu najviše reklamiraju filmovi koji su ovde snimani :)
U subotu bi trebali da idemo do prijatelja u predgradja...otići ćemo usput do IKEA, a i malo da vidimo one kućice u predgradjima kako su okićene...kaže Dejan da su kao iz filmova.
Umalo da zaboravim, raditi ovde kao radnik u nekoj od trgovina pred božić mora da je prava noćna mora. Znači u svim radnjama se stalno vrte božićne pesme po ceo dan....da poludiš....i to još od početka decembra.
Probleme sa internetom još imam....ako neko hoće (ima živaca i volje) može da pročita moje jadikovanje na forumu ovde
Jao...pa ja nisam pričao o temperaturama....ufff..baš se toga dosta izdešavalo. Ovo je najhladniji decembar u Čikagu u zadnjih 20 godina. Di baš nas potrefio....ako išta....sada znam kako je najgore...a i to nije tako strašno. Temperature su ovih dana padale i do -21. Kada se to kobinuje sa vetrom koji duva...dobije se situacija da ako hodaš suprotno od vetra, suze u očima počinju da se lede. Brada mi se smrzne za par sekundi. Jednom sam zaboravio rukavice kada sam išao na ručak. Nisam se baš dobro sporazumeo sa kolegama da zapravo nosimo hranu da jedemo u firmi. Tako sam ja izašao napolje sa hladnim pićem u rukama u ala McDonalds pakovanju....ruka je počela da se ledi nakon 5 metara....nakon 15 nokti su počeli da plave i da boli....užas....morao sam da bacim piće...jedva stigoh do firme...na svu sreću nije daleko. To je bila lekcija za ubuduće :) Snega naravno ima...baš je preključe bila mećava. Ulice se relativno čiste. Vozačima je lako, nama pešacima je malo problem. U centru čiste i trotoar ko svet, ali ima mesta gde propuste. Onda se dešava da imaš dubok smrznut sneg na -18 i jednu liniju kojom možeš da ideš....nogu pred nogu, ko na žici...i to sve džombe...lako se da slomiti noga ako se malo zateturaš. Još veći problem su prelazi, jer onaj debil sa grtalicom očisti put i nabaca sneg sastrane...onda taj sneg ostane na pešačkom...pa krene da se topi, pa ledi...grozno je tih 2-3 metra. Velik je problem i kada se ulazi u bus, jer kreten sa grtalicom i stanice zatrpa. Kad god to vidim, setim se onog vica bosanca u kanadi (otud i koristim reč grtalica :)). Naravno, vozač izađe tada u susret i "klekne" sa busem...da...ovde bus može da kleklne :) Zapravo spusti se na predlji desni točak, da olakša starijim ljudima da uđu (ili meni sa kolicima iz šopinga). Takođe postoji i rampa na izvlačenje za invalide. To ima svaki bus. Busevi su im stvarno preterani što se toga tiče. Sada ću valjda za raspust imati vremena pa jedan blog i o tehnologiji da pričam.
Imali smo probleme sa grejanje i prozorima (nisu dihtovali dobro). Postoji i slika kako nam se fino iznutra zaledilo...možete je ovde pogledati. Jedan dan nam je pala temperatura u stanu na 13 stepeni. Drugi put ću o grejalici pričati...to je posebna tema...ionako je ovaj blog već predugačak.
Nego...
Porodica Novaković vam svima želi Srećan Božić i Novogodišnje praznike. Da u novoj 2009-oj ostvarite sve svoje želje i snove.
Nastavite da čitate naš blog...i šaljite komentare. Jer kao što vi nas pratite i očekujete novi post, tako i mi pratimo ovaj blog i očekujemo komentare....to nam dođe kao neki feedback od vas.
Hvala vam još jednom svima koji nas redovno pratite....jer ovaj blog nam puno znači kao kontakt sa vama.
Do idućeg posta...