Sunday, September 6, 2009

Tour de Chicago



Evo da se malo javimo nakon skoro dve nedelje :)
Život je ovde toliko prešao u normalu, da čovek u potpunosti izgubi osećaj gde se nalazi. Tek ponekada dok sediš u busu na povratku sa posla (dok gubiš vreme), ti dođe ta misao "čekaj, pa ja živim u americi....oduvek sam hteo ovde da dođem...a sada živim ovde". U Srbiji sam proveo čitav jun, međutim već mesec dana po povratku u Chicago ceo taj put mi je delovao kao neko bledo sećanje. Kao nešto što se dogodilo pre godinu-dve, a ne pre mesec dana. Ko da sam bio nedelju dana tamo, a ne mesec. Stvarno je proletelo...a čovek valjda čim stigne se odmah uklopi nazad u ovaj ritam života. Jedino je osećaj nostalgije nekako blaži. Valjda to tako ide...valjda tako treba, ne znam. Kako li će biti tek za koju godinu? Bojim se o tome i da mislim. Pre nedelju dana su nam došli novi poznanici iz Novog Sada u goste. Upoznali smo se na dobrom starom forumu zelenalutrija.com, a oni su se doselili u Ohio nekoliko meseci posle nas. U petak se okupila malo forumaška ekipa, pa smo se zapili...bogami do 4 ujutru :-) Celu subotu smo posle bili na nogama....obilazeći što je više moguće od grada. U tom obilaženju posetili smo mesta na kojima ni mi još nismo bili. Jedno od tih je Hancock Center , koji je cetvrta zgrada po visini u svetu. Popeti se do gore je moguće na 2 načina. Jedan je da se plati karta za opservatoriju, a drugi je da se ode u restoran 2 sprata niže. Ovaj drugi je i jeftiniji i lepši, pa smo se na taj potez odlučili. Uđeš u lift u prizemlju i nakon tridesetak sekundi izađeš na 96-om spratu. Pri tome ti se uši začepe jedno tri puta. Otvore ti se vrata lifta, a ispred tebe pogled na jezero. Osećaj je stvarno neverovatan. Dan je bio stvarno lep, a zavrišili smo ga posetom našem omiljenom pub-u :-) Maja i Boris su ujedno mogli da vide i kako se u Čikagu u jednom danu promene 4 godišnja doba. Deo dana je bio vruć, deo smo se smrzavali, a uveče je padala neka kiša koja je više ličila na susnežicu (da...dobro ste čuli. susnežica u avgustu). U nedelju smo otišli do čuvene prodavnice "Prodavnica" i obskrbili se svim i svačim (između ostalog i džak brašna za domaći hleb). Posle smo sa Danijelom i Dejanom svratili do jednog od najvećeg tržnog centra u Americi. Majko mila što je to veliko....a i opasno po novčanik :-) Nakon toga.....ćevapi sa kajmakom u američkim porcijama....pa krempita :-)
Inače, stekli smo još jedno novo društvo. U pitanju su naši studenti koji rade ovde preko leta. Žive dve ulice od nas, a upoznali smo ih preko Danicine asistenkinje kada je bila tu. Društvo je stvarno super i jako se lepo provodimo. Većina njih vozi rikše na udarnim mestima u gradu, tako da smo imali i taj užitak...da se vozimo rikšom u centru (Željka, hvala ti još jednom na ovome). Bila je tu i jedna super žurka (Željkin rodjendan). Jedan dan smo išli na neki Čikago Air and Water show. Bilo je lepo, ali nas je na kraju zahvatila žešća kiša (verovali ili ne). Posle tog dana temperature su padale i na 12 stepeni u avgustu mesecu (na ovo su se čak i ljudi iz Čikaga čudili). Polako počinjem da ćutim o svom novootkrivenom talentu prizivanja kiše, da me ne bi isterali iz grada :-)
Eto toliko ovog puta. Slike ovog puta nisam morao da kačim, Maja je to uradila umesto mene :-) Kliknite ovde

2 comments:

Mrs Valusek :) said...

Hehehe, mi smo toliko lenji da kucamo ali smo i dalje pod utiskom i svima pricamo kako hocemo da se preselimo u Chicago ;-) Hvala vam jos jednom na svemu i vidimo se u nasoj drzavi!!

Bockyman said...

Да се Новаковићи не наљуте,али... Најбоље слике до сада!
Да ли ми се чини да сам прочитао на почетку блога да је неко оставио цигарете по доласку у УСА?
(у потпису антипушач)