Wednesday, April 22, 2009

Surfin' USA 2

Kako ko meni bilo jako hladno ;)

Neću ponavljati one događaje koje je Nikola vec opisao, bez obzira što se jedna stvar iz dva ugla ne može isto posmatrati. U decembru sam upoznala Žanu i Zokija, a kada sam Kolji objasnila da dva dana nisam spavala jer smo non stop pricali i svašta nešto radili nije mi baš verovao. Sada ih je upoznao i totalno mu je jasno zašto, kako, zbog čega i sve po redu. Taj put u LA za mene je svaki put neka nova avantura toliko ne zamisliva da ja ostajem svaki put bez teksta.
Elem priče koje fale u prethodnom blogu slede dalje
1. Ready, set & go - i da je samo tako lako. Taman se spakovali, izašli napolje da proverimo kakvo je vreme kad ono čarobnih 3 stepena, ali ima nešto sunca pa je ok. Odemo na bus, presednemo na moju taličnu plavu liniju naravno da nam pobegne ispred nosa, jedva stignemo na aerodrom, omašimo gejt ali nema veze. Moja avantura tu tek počinje, kao svaki savesni gost ja ne mogu praznih ruku da idem nekome u kuću, te sam ponela umesto standard kafe, vina, bombonjere štagod već... jedan divan porcelanski set za suši. Nisam htela da rizikujem da se to sve porazbija u kargo-u, pa sam ponela sve to onako fabrički upakovano u svom ručnom prtljagu. Pored seta našlo i par sitnih stvarčica, moje papuče nešto garderobe i ona upakovana majca u obliku aviona (pogledaj sliku 1 iz prethodnog bloga). Na rengenskom snimku suši set izgleda kao ubojito oružije naročito to što su tu neki štapići i oni mene stave na detaljan pregled. Nije to toliko strašno koliko je ono šta je usledilo. Tipični rednek krene da mi raspakuje ručni prtljag, a pritom ti ne smeš ništa da pipneš niti da pripomogneš. Trebalo mu je nekih 25 min da samo prokljuvi kako se guma u koferu otkopčava. Zatim je lepo uzeo neki štapić sa nekom tkaninom na kraju i detaljno prešao sa time preko seta i one majce upakovane u oblik aviona... to je upresovano i vakumirano pa izgleda mnogo sumnjivo. Kada je završio sa time stavio je tkaninu na testiranje i vidim ja mali onako monitor i ispisuje svašta nešto, krene testing for c4, antrax, itd. Zanči sumnjiva sam kao terorista sa svojim suši setom, ajde nekako pretrpim to sve, idemo dalje, daj da što pre jedemo, jer je ostalo još samo 45 min do leta. Odemo u neki expres restoran ja ne mogu da odolim piletini u sosu od narandži. Taman dok sam jela zadnji zalogaj padne mi u krilo parče mesa i isfleka mi moje nove pantalone :(. Ovo nije ni delić onoga šta je usledilo u avionu. Taman sve stigli došlo vreme ukrcavanja i super relativno brzo smo ušli. Smestim svoj "teroristički" kofer iznad glave, sela lepo, uzela svoju knjigu.... kada osetim nešto mi hladno sedište... hm kako to... stavim ruku izmedju dupeta i stolice kada ono sve živo je mokro. Da li se neko upiškio ili je neko prosuo nešto nemam pojma, ali moje celo dupe je bilo mokro. Pozovem stjuardesu da joj objasnim šta se dešava i ona kaže nije problem zamenićemo sedište imamo višak istih, što Kolja nije baš najbolje razumeo pa je mislio da će da me sele negde. Odma se on pobuni kako želi da oboje sedimo zajedno, stjuardesa opet ponovi to o menjanju sedišta i kako imaju višak istih uze i iščupa sedište. Sva sedišta su na čičak u avionima i tako se lako vade :D. Meni su dali da se poslužim toaletom u biznis klasi da bi se sredila (jeste duplo veći wc nego ovi za obične smrtnike). Smirim se ja nekako posle svega živoga. U letu je usledio najduži zalazak sunca ikada... citavih 3 sata smo bili u zalasku sunca :D.
Sada Fast forward, docekali nas domaćini, ugostili, pili jedva spavali plaže, šetnje sve po redu...
2. Surfin' USA - Kolja uživa u talasima pacifika, pirka vetrić ... Žana i ja sedimo grickamo čips i komentarišemo čuvare plaže, i našu pamelu. Kada u jednom momentu samo čujemo gužvanje kesa i krik galeba... i onako ne veruješ očima. Galeb je nama iza leđa uspeo iz torbe u jednom potezu da otme celo pakovanje čipsa... snimci su na Koljinom prethodnom postu. Krenuli onako lepo da kljucaju kesu otvorili je, i bezobrazno se svađaju. Ko je glavni ko se prvi dočepao kese ko šta... gledam u looodilu i ne verujem i dlaje. Drugari naši galebovi lepo uhvate za jedan kraj i tresu kesu... ajde lepo u kontejner baci kada završiš reče Žana. Ali nije to kraj... drugu kesu čipsa... mi stavimo u zip lock pakovanje dok smo se prosetali nešto po plaži. Ne lezi vraže... oni uzeli i tu drugu kesu i krenuli kljuc kljuc... neces vala... ovaj put ih je Žana oterala. Neverovatni su kako se prikradu, kako su domišljati i kako tačno znaju šta je kesa čipsa bila otvorena ili ne. Moj zaključak je da znaju da čitaju.
Dalje ide Fast Forward druženje uživanje .... svašta jako jako lepoga.....
I na kraju u pravome Hollywood stilu mi samo ostaju reči Humphrey Bogarta

Friday, April 17, 2009

Surfin' USA



Ponekad prođe dve nedelje i ja nemam šta da pišem na ovom blogu. Ovog puta to nije slučaj, baš naprotiv, u prethodnih nedelju dana mogao bih svaki dan da pišem bar dve strane. Sada je malo teže to sve nekako sumirati. Šta reći osim "bilo nam je predivno", ili je pak "nestvarno" prava reč. Pa da krenemo polako...
Petak jutro, prognoza na TV-u "Danas je predivan dan u Chicago, svo loše vreme preselilo se u LA"....a meni u glavi pesma "..everywhere you go, always take the (good) weather with you...". Počeo sam da se već smejem, jer mi je već odavno poznata činjenica da se svet vrti oko mene (hehehe...koji egotrip). Na svu sreću, nije bilo tako strašno. U Kaliforniji loše vreme je 20 stepeni i malo duva vetar, što je i dalje daaaleko bolje nego u Chicago. Spakovali smo se i krenuli na aerodrom dosta ranije. Prvo nam je bus proleteo ispred nosa, a potom je sledeći putovao 45 minuta relaciju koju uglavnom pređe za 15. O mom baksuzu za osmicu sam već odavno pričao, ali nisam spomenuo Danicin baksuz za plavu liniju. Nije nas izneverio ni ovog puta...voz nam je pobegao ispred nosa. Stigosmo na aerodrom, omašili terminal. Na karti mi ne piše koji je terminal, a na aerodromu jednostavno nema zaposlenih ljudi. Nikakve informacije...ništa. Šta da radim, vidim jedan ulaz na kojem je upozorenje da je strogo zabranjeno nezaposlenima da uđu....pa se uputim direktno tamo. Odmah me obezbeđenje zaustavi na vratima, taman da ih pitam šta mi treba :-) Lepo nam oni objasne da nam je terminal na suprotnom delu aerodroma....trči, jurcaj...stigosmo nekako. Prolaženje kroz kontrolu je isto bilo zanimljivo, ali će o tome Danica više reći. Onog trenutka kada smo uzleteli iz Čikaga, ostavili smo lošu sreću za nama i sve je nadalje išlo ko po loju.
Sletanje u LA je jedan od najlepših prizora u mom životu. Nažalost, moja kamera to nije mogla da snimi. Sletali smo noću, a grad ispod je delovao tako nestvarno....wow. Jednostavno veliki gradovi se dobro vide i sa velike visine, a avion ih dosta dugo preleće....taj prizor je bukvalno neopisiv. Naši domaćini su nas dočekali na aerodromu i odmah smo odjurili do njihovog stana da što pre započnemo ludi vikend :-) Stančič u zgradici koja podseća na grčko primorje, miris okeana, palme na sve strane. Za večeru kajmak (ali pravi, ne onaj kaj-mak), kobasica, slanina, vruć lebac i ćevapi :-) Tu je naravno i domaća kruška za aperitiv, a posle pređosmo na pivo. Razgovoru nikada kraja....pa smo tako dočekali jutro. Svega par sati spavanja i odosmo u provod. Prvo promenada u Santa Monici koja pomalo podseća na La Ramblu, pa na plažu. Peščana plaža široka oko 300 metara, spasilačke kućice iz kojih očekuješ da svaki sekund izlete Mič Bjukenon i Pamela, zatalasn pacific i Santa Monica pier sa strane i galebovi na sve strane. Ispred plaže male slatke kućice. Predivno je slaba reč da to opiše (kao i većinu stvari koje smo tamo doživeli). Malo smo oladili noge u okeanu, pa nastavili šetnju po pier-u uz neki meksički slatkiš čije ime ne mogu da zapamtim. Posle smo odšetali do originalnog hotela Kalifornija...opevanog u pesmi Eagles-a. Sada mi je i jasno što odatle ne možeš otići :). Posle ovog usledilo je obilaženje Beverly Hills-a, Rodeo dr, Sunset blvd i Santa Monica blvd. Velike buržujske kuće ne vredi ni komentarisati...eh da mi je par miliončića da tu živim :)
Usledilo je ručak, spremanje, zagrevanja, pa izlazak u Hollywood, na bulevar zvezda. Celog života gledamo taj bulevar zvezda na televiziji, kao i Kodak theatre na dodeli oskara. Nekako sam uvek mislio da je to neki napucani kraj, međutim istina je sasvim suprotna. To je jedan od lošijih krajeva Hollywood-a, a ja sam ga valjda video u najgorem trash izdanju u jedan ujutro vikendom. Parkirali smo se baš ispod Kodak-a i već na stepenicama do gore primetim gomilu pijanih ljudi koji teturaju. Kada smo izašli napolje, a ono...gomila pijandura, na jednom ćošku neki pankeri traže koji dolar za piće. Preko puta liquer store ispred kojeg se loče najstrašnije....ma spadali smo u 10% ljudi tamo koji nisu totalno navareni. Još smo kao razmišljali da uđemo u neku diskoteku, ali više je bila za pijane klince, pa smo preskočili (što je dobro, jer se uskoro zatvorila). Flaše na putu, meksikanci prodaju hot-dog na ulici koji ne mirišne uopšte primamljivo...ma sve što ne očekuješ od bulevara zvezda. Naravno, preko dana to sve drugačije izgleda. Koliko me taj prizor razočarao, toliko me i oduševio...jer je ipak nekako prirodan..nije izveštačen i napucan (osim za dodelu oskara :)). Krenuli smo dalje za potragom kluba u koji da izađemo, međutim bilo je već kasno i svi su se zatvarali. Stali smo na kratko ispred nekog rock kluba na sunset blvd koji je bio totalno u glam fazonu. Ispred kluba je stajala gomila ljudi (jer se klub zatvorio), sve metalci, ali kao sa slike. Odeća im je sa takvim stilom, kao da su svi neke rock zvezde. Ovde brale i motoraši izgledaju ko sa postera Harly Davidson. Sve ima stila...i to mi se jako sviđa. Žao mi je što tu nisam napravio par fotki ljudi, jer ih je vredelo videti. Naravno, vratili smo se kući i pijanka je trajala do jutarnjih sati :).
Nedelja je bio dan za obilazak plaža. Vožnja pacific coast highway (popularno zvan PCH) sve do Malibu. Prošetali smo jednom od najpoznatijih plaža za surfovanje na svetu (Zuma beach, Malibu). Gomila surfera u vodi koji kao mali pingvini čekaju talas da bi na njemu surfali do obale. E to je život :-) Potom smo otišli do jednog restorana ispred kojeg su bila parkirana sve neka napucana kola (lamborghini, ferarri itd) i u koji nas nisu pustili jer tobož nismo imali rezervaciju. Tip je bio malo smešan jer je rekao "prebukirani smo, bašta ne radi...a unutra su sve porodični ljudi koji su došli da slave uskrs". Kakvi crni porodični ljudi u dvosedima. Vidiš jednog paparazzo ide i slika kola....ma sve je jasno...neko uleteo i platio da se zatvori restoran. Malo smo tu popizdeli i otišli do susednog restorana koji ima pogled na okean i u koji primaju i običnu raju :-). Naravno, na meniju razne papazjanije od morskih plodova. Jedeš i gledaš okean ispred sebe...i plaže na malibu. Posle ručka, idemo u potragu za Hollywood znakom. Ja sam uvek mislio da se to vidi iz celog LA-a, međutim nije tako. Dosta je teško naći onaj pogled koji se pojavljuje u filmovima. To je jedan mali putić na hollywood hills. Naravno, google nam je bio u pomoći, a i Lola (Žanin i Zokijev GPS za kola). Čovek bi pomislio da tamo sve vrvi od turista, ali nije tako baš zbog činjenice da je taj pogled teško naći. Kada smo stigli nismo znali šta je lepše, pogled na znak ili kraj u kome smo se našli. Jedan miran kraj sa jako divnim kućicama i predivnim pogledom...po meni mnogo lepši od Beverly Hillsa. Naravno, ni tu kuće nisu bagatela...i tu ima poznatih glumaca i sl. Posle toga je usledila večerica, pa ponovo pijanka. Zoki je morao na posao, pa je ranije legao....a Žana i mi smo legli kada je on ustao :-)
Ponedeljak je bio dan za kupanje. Ja sam uprkos lošem vremenu odlučio da se odvažim i upustim u avanturu kupanja u okeanu. Poneli smo male daske (za surfere amatere) i pravac Santa Monica beach. Ulazak u vodu je bio zeznut, ali kada se jednom navikneš... Bacao sam se sa onom daskom po talasima, a bogami bacali su se i oni na mene. Ko je tu bitku dobio...ne znam, ali znam da je meni bilo preterano. Obožavam talase. Na plaži se u to vreme događala zanimljiva stvar o kojoj će Danica više reći, jer je bila prisutna. Nakon kupanja otišli smo da se presvučemo na pier. Ja onako sa šorcem u ruci i obmotan šarenim peškirom ulazim u muški wc, jadan nemajući pojma šta me čeka. Mušli wc ima par pisoara i dva prava wc-a, od kojeg je jedan jaako mali da bi se ja presvukao, a drugi je za invalide. Rekoh, sačekaću taj za invalide da se oslobodi. Ljudi u wc uglavnom ulaze i obave šta treba, ne osvrćuči se na okolinu...svi osim mene koji čekam na taj invalidski wc. A u invalidskom wc-u neki tip onako viri mu glava iznad sa pogledom na susedni wc. Još meni u glavi "kako ovaj to piša...šta radi on jebote". Otvaraju se vrata od wc-a i meni u vidik upadne tip koji sa oproštenjem onaniše. Pomerim se nekako u stranu da to ne vidim i čekam...kad u to proviri ovaj sa penisom u ruci i zove me da mu se pridružim. Istrčao sam iz wc-a psujući čitavu američku belu bolesnu naciju, na šta me Žana odvela u susednu kućicu u kojoj je policijska stanica. Tu sam ti ja lepo panduru objasnio sve u detalje šta se desilo, gde me ovaj odmah pitao da li hoću da ga tužim. Dok je policija stigla do wc-a, ovaj je već utekao.
Ok...ovo mi nije trebalo.
Vratili smo se kući i popili još jednu kaficu. Zoki se taman vratio sa posla i onda smo svi zajedno se uputili na Mulholland Drv. Osim istoimenog filma od Davida Linča, pogled sa Mulhollanda na LA se često pojavljuje u filmovima...uglavnom tu neki baja dovede đevojku da je zavede :-) Pogled je stvarno predivan...a Zoki je sa svojim foto aparatom uspeo da uhvati deo čarolije. Posle smo otišli kući i ovog puta malo ranije legli (oko 2-3).
Utorak je bio dan za Universal Studios.
Još kao klinja sam gledao na televiziji kakve sve atrakcije imaju u tom zabavnom parku (ako se to tako može nazvati) i oduvek sam želeo da to vidim. Šta da kažem, uvek sam bio pompezan po pitanju tehničkih dostignuća. Odlučili smo da odemo prvo u posetu studijima, dok je još rano i nema gužve...a i sam vodič preporučuje da se to prvo obavi. U pitanju je vozić koji vas vozi kroz hale u kojima se snimaju poznati filmovi/serije, kao i spoljne scenografije (ufff...koji glup prevod). Dok se vozimo, vodič priča koji su se sve filmovi tu snimali, a na ekranu se puštaju isečci istih. Osim prolaženja kroz scenografije, ima tu malo i interakcije, pa vam tako krenu rušiti most na kome se vozić nalazi (interesantan efekat), ili još bolje uđete u tunel koji deluje kao da se okreće i oko vas su bube iz filma mumija. Na jednom delu rade scenu poplave, dok na drugom vodič/mojsije diže vodu da vozić prođe i sl. Prolazili smo kroz razne scenografije, od meni interesantnih je bila kompletna wisteria lane ulica iz serije "Desperate Housewifes" (Očajne kućanice), zatim scena rasturenog Boeing 747 iz filma War of the Worlds (Rat svetova) itd. Lista je poprilično podugačka.
Nakon zanimljivog obilaska scenografije usledila je radionica specijalnih efekata (kroz 3 scene prikazuju kako se rade specijalni efekti u hollywood-u). Tu je Danica bila dobrovoljac i glumila je u par scena, dok sam ja davao glas za neke filmiće hihihi. Nakon toga smo otišli na vatrene efekte iz filma "Backdraft". Ovo je stvarno bilo ludo, jer smo stajali kao u nekoj fabrici koja je krenula naglo da se pali, gomila eksplozija koje na kraju kulminiraju kranom koji se otkači i krene da pada na publiku, kao i rušenje mosta na kojem publika stoji (onako malo se izlomi....čisto da probudi adrenalin). Sve je naravno urađeno jako realno. Posle smo otišli do Jurassic parka da malo oladimo. U pitanju je vožnja čamcem kroz park i pećine, koja se na kraju završava padanjem niz tobogan u vodu....da ne kažem da si na kraju skroz mokar :-) Ali ono...u kaliforniji smo...osuši se čovek brzo. Nažalost većinu ovih vožnji nismo pravili snimke, delom zato što je negde zabranjeno, a delom zato što većina vožnji ima neko polivanje vode uključeno. Otišli smo dalje do Terminator 2. U pitanju je bioskop gde ti daju one cvikere za 3D (ali ne one koje smo ko klinci u srbiji koristili za ajkulu i strava u ulici brestova...daleko bolji efekti od toga). Ovde je bila mešavina filma sa 3D scenama (npr.....T1000 direktno izlazi iz platna sa onim istopljenim rukama koje mašu tebi ispred nosa...to bukvalno tako izgleda), zatim pravih glumaca, specijalnih efekata...robota...ma ludilo. Posle toga smo otišli na još moderniju varijantu Shreka 4D. Isto je u pitanju takav bioskop, samo još moderniji...sedišta se pomeraju, prska te voda kada ovaj kine u filmu, kada jašu kočijama sve se trese, kada je magla...osetiš i ti maglu. Jako je ovo teško opisati, ali verujte mi kako je to sve usinhronizovano, osećaj je neverovatan. Ako vas ne interesuju scenografije, hollywood i sl....zbog ovog i dalje preporčujem da posetite Universal. Posle ovog smo gledali kaskadersku predstavu Waterworld, gde je ceo grad ko na filmu urađen. Jurnjava čamcima, skakanje, eksplozije...sve je tu :) Inače, celu scenu rade poznati kaskaderi iz serija CSI, CSI:MIAMI i sl. Nakon toga, otišli smo na Simpsons ride. Ovo je takođe bilo fantastično. Ceo doživljaj otkada čekaš u red dok ne sedneš na vožnju. Inače, svuda gledaju da vas zabave dok čekate u redu....i to su dosta dobro organizovali. Kod simpsonova vas uvode u priču vezanu za vožnju...naravno sve na šaljiv način. U pitanju je vožnja gde max 8 ljudi sedne u neka kola, koja su na hidraulici. Ta kola se dignu i svuda je okolo platno, kao da si u crtanom filmu. Potom krene luda roller coaster vožnja. Naravno, hidraulika na kolima radi svoj posao, da se osećaš kao da si stvarno u filmu. Opet, teško je opisati...treba doživeti.
Nakon ovoga je usledila kuća strave :-) Osim raznih vožnji, u Universalu je ceo taj park odrađen sa scenografijom iz filmova, a određeni glumci su i obučeni kao poznate ličnosti i šetaju parkom. Tako vas može mumija usput ćapiti iza leđa, ili pak Merlin Monro da pozira ispred vas :-)
Tu su i blues brothers koji imaju svoj show na svakih sat vremena. Ceo taj park se nalazi na brdu i izgrađen je u dva nivoa, tako da ima fenomenalan pogled (pogotovo dok se šetate između nivoa). Ispred grada je napravljeno šetalište prepuno svetlećih reklama i tematskih prodavnica i kafića. Naravo, ne može se sve stići videti u jednom danu...jer je park ogroman.
Posle obilaska Universala usledila je još jedna neprospavana noć uz tamburaše, piće i polemiku do jutra :)
LA je bio jedno predivno iskustvo zahvaljujući našim domaćinima Žani i Zokiju koji su nas tako divno dočekali, ugostili i sve nam pokazali. Imali smo jedno predivno druženje, koje jedva čekam da se ponovi...sa velikom nadom da će idući put biti uskoro u Čikagu.

Slike iz LA-a


Snimci iz LA-a

Za one koji vise vole embedded:


PS> Izvinjavam se što ste ovoliko dugo čekali na blog, ali prebacivanje slika, komentarisanje i kačenje videa je odnelo dosta vremena... Uglavnom je to uvek razlog kašnjenja bloga.

Sunday, April 5, 2009

Od kafane do kafane



Nedelja veče....pada sneg. O da, niste pogrešili, ne čitate neki blog iz arhiva. Danas je peti april :-) Kad će više to proleće. Nadam se da će napokon stići proleće u Chicago nakon našeg izleta u CA gde je trenutno leto :-)
Beše ovo uzbudljivih nedelju dana. Prošli petak nas je Vlada ponovo pozvao na neku žurku. Standardna procedura, poneseš pivo, uđeš kod totalno nepoznate osobe u stan (pri tom se vlasniku ni ne javiš, jer nemaš pojma ko je vlasnik), nađeš nekako kuhinju da strpaš pivo u friz (ako ima mesta), otvoriš pivo i gledaš ima li poznatih :-) Naravno, kada Vlada dođe upozna nas sa vlasnikom kojem onda čestitamo rođendan. Poznati ljudi sa prethodne žurke, neki prilaze i pitaju te "Ko je ovde gazda?". Onda nam je nekako lakše...nismo jedini padobranci na žurci. Ustvari, ovde valjda svi tako prave žurke, pozovu prijatelje i prijatelje prijatelja....i let's party. Žurka je bila naravno super...detalje nećemo na blogu. Sutradan nam je došao novi poznanik Daniel iz Barselone da okuša Danicinu sarmu. Prvo što je video kada je ušao je pingvin kojeg mi je Danica poklonila i pitao da li je to Tux? Čovek je hemičar, a eto koristi linux već jako dugo. Tek smo tada imali teme za priču. Radnu nedelju ćemo da preskočimo, tu nema ništa zanimljivo, osim da sam ove nedelje konačno uspeo da pobedima Sanga u ping pongu. Ostatak je već uvek isti: trči za prokletom osmicom, osmica ponekad pobegne ispred nosa, ako nema vatrogasca da spašava, ideš na voz. Radi radi radi. Povratak sa posla, trčanje sa mosta da bi uhvatio osmicu...klackanje do kuće. I sada neka mi neko kaže da ne treniram ništa...sprintam svaki dan za prokletom osmicom ko nenormalan :)
Stigao i drugi vikend. U subotu sam išao na opensource konferenciju koja se organizuje svake godine na univerzitetu (naravno, usput mi je pobegla osmica ispred nosa). Bilo je super, upoznao sam dosta novih ljudi, kao i večih faca u opensource i linux svetu. Na takvom jednom mestu shvatiš u potpunosti zašto si u Americi i šta je ono što si želeo od ove države (osim boljeg standarda). Napisaću posebno pismo o tehničkim detaljima vezano za konferenciju (da ne smaram sve sa tim), koga više interesuje može pogledati na sajtu flourishconf.com
Posle konferencije krenuli smo do druge zgrade univerziteta na pivo i pizza. Čim smo izašli iz prve zgrade osmica je begala...na šta sam joj ja pokazao šipak...hehe ne trebaš mi sada, džabe ti. Družio sam se najviše sa standardnom ekipom linux udruženja iz Čikaga, koji su imali i svoj štand. Moram dodati još jednu zanimljivost koju sam video, a to je štand vojne akademije, za kojim su bile dve devojke. Nije mi bilo baš najjasnije šta oni tu traže, pa rekoh da ispitam. U pitanju je letnji kamp koji akademija organizuje i na koji se studenti mogu prijaviti. Za vreme leta odeš malo u prirodu, malo trčiš i vereš se, malo učiš da programiraš i elektroniku. Interesantna stvar, moram priznati. Dobio sam i dosta poklona, između ostalog i Sun microsystems klompe, koje su odlične. Majce naravno nije ostalo u mojoj veličini (Ameri isto kanda ne kontaju da treba praviti 20x više xl i xxl majci od ostalih).
Nakon piva i pice, Danica i ja smo otišli do Miloša i Karoline. Tu smo malo pili i diskutovali (ko što je obećao na forumu :)). Posle smo se svi zajedno uputili do kluba "Boem" u Čikagu, gde je svirao Čikago Band. Kada sam ušao, nisam mogao da verujem...kao da sam ušetao u klub B u Novom Sadu. Pevaljka ala Karleuša arlauče poznate nam narodnjake, tip sa milion sintisajzera i mikrofonom oko glave....klasika. Bilo je interesantno videti takvu atmosferu i onda skrenuti pogled na prozor kroz koji se vide tipične američke kuće. Mislio sam da ću imati onaj isti osećaj kao i svaki put kada zalutam na takva mesta. Ustvari, mislio sam da ću imati malko drugačiji osećaj, umesto "Hoću da pobegnem odavde" da imam "Aha da, od ovog sam pobegao". Međutim, nisam se tako osećao...bilo je više zezancija kao 2 puta kada smo se napili sa Damirom i završili u aquariusu. Imaš neki osećaj da nisi tako daleko. Nemojte me pogrešno razumeti, nije me nostalgija tako udarila da počinjem slušati narodnjake, jedino što kada uđeš na takvo mesto u Čikagu...pa...nekako manje iritira nego ranije. Pomalo i žalim većinu ljudi koje sam tu video...izgubljeni u vremenu i prostoru, nesposobni da se uklope. U svakom slučaju, mi smo se dobro zezali :-) Srđeviću, nemoj sada da prođe opet par meseci da se ponovo vidimo.
Nedelja, standardno igranje RE5 sa kumom preko mreže. Joooj....sutra opet posao...ma nije to što je posao, nego prokleta osmica...:-(

Slike sa zurke

Slike sa izlaska

Slike sa konferencije