Tuesday, February 17, 2009

Crno / bela tehnika



Ako je bela tehnika u crnoj boji onda to postaje crna tehnika ili kako sada :D. Konacno smo opremili kuhinju skroz na skroz ... uzeli smo sitnu belu ili ti crnu tehniku koja nam je nedostajala. Naravno da nije bilo Žareta i Ivane mi to nikada ne bi izveli... lepo nas ljudi strpali u auto odvukli do wallmarta (ovoga puta u belačkom kraju) i vratili kući. Sada konačno imamo peglu, mixer, toster, secko i neku skalameriju za pravljenje sendviča (Koljina igračkica). Sreća, sreća radost ... juče sam manijakalno krenula da seckam sve povrće koje sam imala u frižideru čisto da se oproba kako radi mashinica. Nikola je pravio sendivčice na svojoj igračkici, a jutros smo po prvi put jeli tost wooohooo. Žare i Ivana su nam pozajmili i usisivac ... da nam se nadje :D
Nekako polako ali sigurno se kućimo. Shvatili smo da moramo da se selimo, jer ovde brate mili plaćamo renut ko svetog petra kajganu, i dalje je to jeste jeftino za ovaj kraj jer su početne kirije za stan ko naš dosta dosta veće, ali je sve generalno skuplje ... namirnice po prodavnicama i sve po redu.
Evo četiri meseca smo tu. Došao je februar i tu su odma... dan zaljubljenih, prijave poreza, naša godišnjica ... i mnoge druge interesantne stvačice. Žana nam je sredila poresku prijavu ŽANA HVALA :)
Za dan zaljubljenih smo bili u nekom turskom restoranu i odvalili se od hrane onako pošteno muški. Predjelo, supa, salata, mesa i dezert je stvarno huh....
Ovde je celokupna industrija posvećena samo tom jednom danu toliko razvijena da to nije normalno koliko stvara pritisak kod ljudi. To mora da budu bombonjere, ruže srca, mede .... sve je ružičasto u ljubavi i zaljubljeno. Čula sam priče koliko je to ovde... izkomercijalizovano, ali nisam mogla da verujem. Kada voliš nekoga to ćeš mu pokazivati svaki dan, a ne samo jedan dan u godini kada je to neko tako rekao.
Moj trenutni status: Domaćica sa master diplomom.
Šta više da kažem, barem da znam da kuvam ko svet nego ovako mučim sebe, mučim mog muža.
Nisam još uvek našla posao ... neko je rekao da je teško naći posao ovde, ali nisam htela da verujem... uvek sam nešto kao razmišljala jao ma ko zna šta ti ljudi traže i kakve poslove. Tamo se kao kasirka možeš uvek zaposliti, e pa nije tako.... ovde sve isto ide preko veze i sistem je isto kvaran i izopačen možda čak i gore nego u Srbiji. Ko zna koji me posao čeka kada mi neko dade ovoliki raspust.
Stigao mi je ček na $4000 koji mogu u đubre da bacim, jer se meni samo ti sa raznoraznim prevarama javljaju samo. Ne mogu ni da objašnjavam koji je to sistem.... ako vam stigne tako novac ne uzimajte ga jer sam omožete u zatvoru završiti ... eto to je moj savet.
Polako ali sigurno ulazimo u ovaj sistem... krenuli smo da se budimo u 6 sati ujutro... ja sam krenula konačno da vežbam... nadam se svakodnevno :), jako je bitno izorganizovati i izplanirati celokupnu nedelju unapred. U suštini da bi ovde nešto ozbiljno postigao moraš biti overachiever - To perform better or achieve more success than expected. Čudno kako u srpskom jeziku ne postoji reč za to ili samo ja ne mogu sada da je se setim.
Slike sa dana zaljubljenih i tehnike su ovde

6 comments:

Anonymous said...

Samo napred moji Novosadjani.

Igor said...

Super vam je onaj trouglasto-sendvicki-toster :)
Meni bi bilo dovoljno jedno 15ak takvih malih trouglica, mmmmmmm...

kaneolopa said...

Da to je Koljina igrackica.... super presece sendvic na trouglove i zapechati ih sa svih strana, a sir se onako otopi u sredini i super rasteze kada zagrizes :D

Anonymous said...

Sve ce biti u redu samo pozitivno !!
Svida mi se ovo sta si napisala ,stvarno tko zna koji te posao ceka nakon ove pauze bez posla .
Sretno!

Anonymous said...

Pozdrav Kolja i Danice :)

Vidim da se polako snalazite u USI :)
Puno pozdrava od Kneževića

kaneolopa said...

Pozdrav Knezevici :D