Saturday, September 26, 2009

Septembarski unos




Sedim za kompjuterom i shvatam da sam proveo citavih 10 minuta u razmišljanju kakav naslov da dam ovom blogu. Ponekad baš nemam inspiraciju pa sam ga nazvao najjednostavnije moguće :-) Nismo baš dugo pisali (ovo svaki put kažem). Razlog tome je možda i to da smo imali dosta zanimljiv mesec, pa nismo ni stigli baš da pišemo. Tek prošle nedelje se vreme pogoršalo, ali pre toga smo imali čitavih 2 nedelje bez kiše...septembar je bio najlepši mesec ovog leta, definitivno. Imali smo gošću prethodna dva vikenda (Željku), tako da smo bukvalno dva vikenda žurkovali. Ona je radila tada dosta bitne ture (npr. koncert U2), pa je mi onda sačekamo nakon posla da proslavimo zajedno :-) Danica radi svaki vikend do sada. Fora je da pošto živi bukvalno 100 metara od posla, kad god im neko od radnika otkaže ili sl. oni zovu nju. To je dobro, jer više para zaradi, ali zbog toga ne možemo baš mnogo vreme da planiramo. No...oboje se nadamo da je ovaj posao privremen i da će uskoro naći nešto bolje. Uff...malo je teško kada se dugo ne piše, pa čovek mora da se seti svega. Elem, malko smo se ponovili. Ja sam uzeo bicikl, da iskoristim malo još ovog lepog vremena. Ovde postoji jedna firma koja izdaje turistima bicikle, quadricikle, rolere itd. i oni svake godine na početku sezone kupe nove bicikle, a na kraju ih prodaju upola cene (isplati im se više, nego da plaćaju magacin godinu dana). Pošto Željka radi za njih, uspeo sam još i mali popust da dobijem. Sve u svemu, nekoliko dana (koliko je Čikaško vreme dozvoljavalo) sam išao na posao biciklom. Eh...kada bih tako mogao stalno, bio bih jako srećan. Fora je da najkraće stignem na posao upravo biciklom (za nekih 25 minuta). Čikago je dosta dobar za vožnju, jer ima dosta biciklističkih traka i staza (kad kažem traka, mislim na bukvalno traku na putu koja je rezervisana samo za bicikliste i automobili tu ne smeju da voze). U samom špicu ti bukvalno pretičeš sve redom. Svaki dan preteknem bar dve osmice, a osećaj koji u tom momentu kada je obiđem doživim je neopisiv. Sve bih onako da se okrenem i isplazim se...ali ne uradim to naravno :-) Do posla imam nekih 7km, tako da dnevno se pređe 14km što je malo i dobrog treninga. Pored bicikla, kupili smo i novi laptop. Pazarili smo Macbook Pro 13 koji još ne prestaje da nas oduševljava (sada će neki da me mrze :-)). Osim što ima lep dizajn, laptop ima bateriju od 7 sati, LED ekran, osvetljenu tastaturu (postoji poseban senzor i svetla se uključuju tek kada nedostaje osvetljenje), kamericu sa jako dobrim kvalitetom slike, najnoviju generaciju trackpad sa gestures...da ovo pojasnim....onaj kvadrat na laptopovima koji služi da pomeraš kurzor na ekranu, ovde je kao jedno veliko dugme. Pri tome prepoznaje gestikulaciju pokreta, ako pritisneš dugme jednim prstom to je levi klik, sa dva desni itd. Ako pomeras jednim prstom, pomera se kurzor, sa dva se skroluje stranica, sa tri listaš...možeš da zumiraš sliku, rotiraš...sve pomocu gestikulacija. On naravno ne koristi M$ njindows, nego derivat unixa Mac OS X. Eh, još kada bi na poslu mogao sa se skinem sa tog windowsa...bio bih najsretniji...a valjda će jednog dana i takav projekat uleteti. Ne znam da li sam pomenuo, ali ja kao napaljeni linuxovac sam jedini windows programer u Čikaškom odeljenju moje firme...svi ostali rade na linuxu. Ok...izvinjavam se, malko sam udavio sa geek stvarima :-)
Srđan nam se doselio u komšiluk (3 bloka od nas), a očekujemo ovih dana i Vlada da se preseli na bukvalno 1 blok odavde.
Sve u svemu, imamo sada kamericu, pa možemo preko skype da se gledamo.
To bi bilo to za ovaj septembarski unos, čitamo se idući put u oktobru :-)

Umalo da zaboravim, položio sam i ja vozački (još jednom da se zahvalim Dejanu koji mi je dao svoj auto da obnovim moje vozačko znanje i Srđanu koji mi je pozajmio njegov kombi za polaganje).
Nadam se da sada neće proći ponovo 10 godina dok ne budem seo ponovo u auto.

4 comments:

Dragan Matic said...

Pa isplazi se. :-) Ja ne bih izdržao da to ne uradim. A mislim da bi te i putnici osmice razumeli. :-)

Leelana said...

daaa, gledali smo se sinoc preko kamerice... u cik zore kad je Dasha ustala :). ali glede slike - moja prva misao je bila kako se lepo uklapa boja majice sa bojom na kutiji Oo. sad je ovde cik zore, tek sam kafu popila, sta da kazem x)

Igor said...

A kako stoje stvari sa skuterima kod vas u Chi? Ovde ih bas nesto i nema, valjda zbog duzih relacija. Kod vas koji ste blize centru mislim da to moze biti dobra varijanta, osim sto je sezona za to ogranicena ali opet, ovde su vozaci generalno mnogo korektniji nego u Srbiji.

dreamerns said...

Ja ovde nijedan skuter nisam video. Generalno, ti skuteri uglavnom kostaju kao automobil, a nikome se ne daju pare za 1-1.5 mesec voznje godisnje. Do centra mogu bajsom...nije mi problem, ali sezona je vec zavrsena...i sada do jula samo autobus. Za odlazak u kupovinu mi skuter isto ne bi bilo resenje.