Thursday, December 25, 2008

Merry Christmas


Evo mene nakon dužeg vremena da se malko javim. Izdešavalo se dosta toga...uff....treba se sada svega i setiti :-) Pa da krenemo, dok je Danica bila odsutna imali smo proslavu božića u firmi. Već pred kraj radnog vremena smo počeli zalivati sa pivom, da bi kasnije prešli na šampanjac....i to ni manje ni više, no originalni Dom Perignon deset godina star...oko 150$ boca :-) Moram priznati da fino udara :) Primili smo i lepe poklone od firme...termos za kafu sa logom firme, malo slatkiša i gift cards za best buy i starbucks :) Posle smo otišli na večeru u neki španski ekskluzivni restoran. Hrana je bila fantastična (pogotovo predjelo). Nemam pojma ni šta sam naručio...znam samo da je među sastojcima pisalo "fufu" i da mi je to bilo toliko smešno, da sam morao poručiti :) Veći restoran od tog nisam u životu video...ima nekoliko sektora različito uređenih...neki je više u varijanti bara, deo gde smo mi bili je više za jelo....ali je ogromana hala. Dopalo mi se i to da (za promenu) nije imao televizor :) Posle večere par nas je otišlo u noćni život. Konačno sam bio u klubu gde ima svirka i gde nema (verovali ili ne) nijedan televizor....ufff...kakvo olakšanje. Naravno, do takvog kluba se može doći isključivo kolima, jer se nalazi u nekoj industrijskoj zoni. Slike sa ove večeri ću poslati čim pokupim od kolege (ja nisam slikao, jer je aparat bio sa Danicom na putu za Nešvil :)). Bile su dve svirke....pa....gledao sam i bolje...autorski bendovi su bili u pitanju, tako da su mi pesme bile totalno nepoznate.
Većinu vremena ovde provodim posao-kuća-poslovi oko kuće-playstation u slobodno vreme :)
Generalno, dosta vremena mi prolazi u odlazak na posao i dolazak. Dnevno izgubim minimum sat i po, a često i 2 sata. Fora je što sam u NS-u u zadnje vreme radio u centru i što sam većinu stvari tamo obavljao, pa sam se nekako na to i navikao. Pre koji dan je bus bio skoro prazan i stigao je za 10 minuta....toliko je ustvari potrebno vremena da se stigne do moje firme, tako da ona nije ustvari bas toliko daleko, samo je prevoz užasan. Autobus staje na svakim (ali bukvalno, bez preterivanja) 10 metara...u zavisnosti da li ima nekog na stanici i da li neko želi da siđe. Tako da kada je bus pun....majko mila. Voz ide dijagonalno i po ovim temperaturama ga izbegavam. Recimo da je firma južno od mene...ja moram da idem na zapad na stanicu, da bi voz otišao skroz na jugo-istok, da bih kasnije opet morao zapadno 300 metara do firme....jedino što kod te šeme znam da mi sigurno treba između 50 min i sat vremena, jer voz nema zastoj u saobraćaju :)
Tako da je dan u šemi, ustanem 6:30-7h, doručkujem i spremim se...putovanje...stignem na posao pre 9h...radim do 18h (nekada i duže)...kući budem oko 19h. Vikendi često prolete, jer nam do prodavnice i nazad (kad idemo u nedeljni šoping) treba oko 3-4 sata. Od toga sat i po putujemo tamo-nazad....a sat i po smo u prodavnici :) Nedostaje mi jako da mogu posle posla da odem 100m u svoju kafanu ili LUGoNS kada je okupljanje...da sretnem prijatelje i popijem po koje pivo :) Pogotovo što si ponekad baš u tom fazonu (kada je posao prošao jako uspešno ili neuspešno). Eh kada bih mogao ovde živeti, a u Novom Sadu i Senti izlaziti...
Inače, firma nam je dala raspust...tako da sam na raspustu od danas do 5. januara. Nisam toliki odmor imao već 2 godine i bio mi je preko potreban. Nameravam da ležim i igram sony. Dosta mi je avantura i planiranja i trčanja i ludila... Poznavajući sebe, teško ću to ostvariti (pogotovo sa praznicima koji dolaze)...ali trudiću se. Ovaj vikend imamo već planove....ali sam od nedelje free.
Celog života sam gledao one američke božićne filmove i sanjao da jednom budem ovde u sred toga. Moram priznati da sam ovde video najmanje tog božićnog duha. Danas je eto božić...i iako nema žive duše na ulici, marketi, restorani...ma sve bre radi. Sve su to indusi, meksikanci i sl. Robovlasničko društvo u punom jeku....nema odmora za radničku klasu.
Proslavu nove godine na centralnom trgu (koliko sam čuo) organizuje samo NY. Chicago to nikada nije imao. Vidim par reklama za neke žurke, ali nema te groznice kao u NS. Samim tim ni ja to ne osećam (ali nimalo) i to strašno nedostaje, jer je ovo uvek bilo moje omiljeno doba godine i nova godina mi je uvek predstavljala veliku radost (pa pobogu...organizovao sam je u svojoj kući bar 3 puta, a posle toga sa Danicom "Lavirint" tri puta). Kada već spomenuh Lavirint...eh....ljudi šalju pisma, raspituju se...hoće li biti ove godine :) Čuo sam da Exit pomaže gradu organizaciju nove godine, biće disco stage, hard rock stage....zvuči poznato? :-) Čuo sam i da dovode Neđu Kostića....o bože...vrati radikale :) Nedostaje mi užasno organizacija te nove godine...moram priznati da mi je to bio najveće uzbuđenje (i gubljenje živaca) i posao koji sam najviše voleo da radim. Da sam samo znao da će se karte rasprodati, ceo posao bi bio čist užitak...ovako su se malo gubile godine života u živcima...ali šta ćeš i to je deo posla. Nadam se jednog dana povratak tako nečemu...možda čak i ovde u USA.
Sinoć je ovde bilo badnje veče i mi smo pekli proju, pili eggnog i gledali Batman-The Dark Knight na Blue Ray. Film je fantastičan, a naravno odmah su se i prepoznali poznati delovi Čikaga...hehehe...Čikago je Ghotam City :) Posle sam gledao i kako je snimano i lokacije...onaj deo gde stalno jure ispod metroa (bruce se tu spuca sa lambordžinijem da bi zaštitio onog lika što hoće da otkrije batmanov identitet)...e taj voz što jurca iznad...to je braon linija kojom idem na posao i redovno prolazim tuda :) Tačnije, danicina bivša firma je pola bloka odatle :) .
Danas smo pravili neko fino kinesko jelo i tako...uživamo. Kada sam već pomenuo filmove, interesantno je da se u Čikagu najviše reklamiraju filmovi koji su ovde snimani :)
U subotu bi trebali da idemo do prijatelja u predgradja...otići ćemo usput do IKEA, a i malo da vidimo one kućice u predgradjima kako su okićene...kaže Dejan da su kao iz filmova.
Umalo da zaboravim, raditi ovde kao radnik u nekoj od trgovina pred božić mora da je prava noćna mora. Znači u svim radnjama se stalno vrte božićne pesme po ceo dan....da poludiš....i to još od početka decembra.
Probleme sa internetom još imam....ako neko hoće (ima živaca i volje) može da pročita moje jadikovanje na forumu ovde
Jao...pa ja nisam pričao o temperaturama....ufff..baš se toga dosta izdešavalo. Ovo je najhladniji decembar u Čikagu u zadnjih 20 godina. Di baš nas potrefio....ako išta....sada znam kako je najgore...a i to nije tako strašno. Temperature su ovih dana padale i do -21. Kada se to kobinuje sa vetrom koji duva...dobije se situacija da ako hodaš suprotno od vetra, suze u očima počinju da se lede. Brada mi se smrzne za par sekundi. Jednom sam zaboravio rukavice kada sam išao na ručak. Nisam se baš dobro sporazumeo sa kolegama da zapravo nosimo hranu da jedemo u firmi. Tako sam ja izašao napolje sa hladnim pićem u rukama u ala McDonalds pakovanju....ruka je počela da se ledi nakon 5 metara....nakon 15 nokti su počeli da plave i da boli....užas....morao sam da bacim piće...jedva stigoh do firme...na svu sreću nije daleko. To je bila lekcija za ubuduće :) Snega naravno ima...baš je preključe bila mećava. Ulice se relativno čiste. Vozačima je lako, nama pešacima je malo problem. U centru čiste i trotoar ko svet, ali ima mesta gde propuste. Onda se dešava da imaš dubok smrznut sneg na -18 i jednu liniju kojom možeš da ideš....nogu pred nogu, ko na žici...i to sve džombe...lako se da slomiti noga ako se malo zateturaš. Još veći problem su prelazi, jer onaj debil sa grtalicom očisti put i nabaca sneg sastrane...onda taj sneg ostane na pešačkom...pa krene da se topi, pa ledi...grozno je tih 2-3 metra. Velik je problem i kada se ulazi u bus, jer kreten sa grtalicom i stanice zatrpa. Kad god to vidim, setim se onog vica bosanca u kanadi (otud i koristim reč grtalica :)). Naravno, vozač izađe tada u susret i "klekne" sa busem...da...ovde bus može da kleklne :) Zapravo spusti se na predlji desni točak, da olakša starijim ljudima da uđu (ili meni sa kolicima iz šopinga). Takođe postoji i rampa na izvlačenje za invalide. To ima svaki bus. Busevi su im stvarno preterani što se toga tiče. Sada ću valjda za raspust imati vremena pa jedan blog i o tehnologiji da pričam.
Imali smo probleme sa grejanje i prozorima (nisu dihtovali dobro). Postoji i slika kako nam se fino iznutra zaledilo...možete je ovde pogledati. Jedan dan nam je pala temperatura u stanu na 13 stepeni. Drugi put ću o grejalici pričati...to je posebna tema...ionako je ovaj blog već predugačak.

Nego...

Porodica Novaković vam svima želi Srećan Božić i Novogodišnje praznike. Da u novoj 2009-oj ostvarite sve svoje želje i snove.

Nastavite da čitate naš blog...i šaljite komentare. Jer kao što vi nas pratite i očekujete novi post, tako i mi pratimo ovaj blog i očekujemo komentare....to nam dođe kao neki feedback od vas.
Hvala vam još jednom svima koji nas redovno pratite....jer ovaj blog nam puno znači kao kontakt sa vama.
Do idućeg posta...

Thursday, December 18, 2008

90210 & Neshvill :)

Za sve one koji se ne sećaju to je Beverly Hills :D. Za vikend sam imala jedno divno opuštanje sa Žanom i Zokijem, naravno sa sve nabadalicama domaćom pitom i pidžama party.... Žana me je pozvala da prespavam kod njih za vikend ali je tu nastao samo jedan mali problem nismo spavali nikako. Žana i ja smo ćaskale celu noć uz jako dobro Jamajkansko pivo Red Tape .. podseća na ova naša, a flaša podseća užasno na one od mukodina. Zoki nam je ujutro, kao pravi domaćin, napravio kajganu i ondak je usledilo razgledanje Hollywoda. Bulevar zvezda, Rodeo dr, Beverly dr, za sve one ne upućene glavno stecište svih koji kupuju užasno užasno skupe stvarčice i gde je između ostalog sniman i pretty woman. Slike slede ovde :D Ovom prilikom pride treba da se zahvalim Zani i Zokiju na njihovom divnom tushu koji se moze koristiti kao oni iz Srbije regularno, ljudi moji koji je to osecaj kada se mozes istusirati ko svet.
Još malo sreće i radosti :D Stigla sam čak da pogledam i 3rd. Str. to je jedno prelepo šetalište u Santa Monici, obično bendovi tu sviraju po ulici i prelelpo izgleda ali pošto sam išla direkt iz kancelarije nisam ponela foto aparat nažalost da uslikam fontane u obliku dinosaurusa i sve stvarčice koje su intresting. Povrh svega bili smo u Aple pane-u to je hamburgerija sa najboljim hamburgerima u kraju koji se prave po istoj recepturi kao i davne 1918.
Tek predzadnji dan boravka u safari inn-u sam saznala da je gomila poznatih filmova snimana upravo ovde
Fast fwd. Petak jutro pripreme... poletanje... LA-Denver-Neshvill
Neshvill ... srce i dusa coutry muzike. Jooj loodog li grada. Naravno da je u neshvill-u dozvoljeno da se pusi u skoro svim barovima, .... Josh su im loodje devojke... upoznala sam jedno 3 ribe isto vece... kada smo sleteli... Svi su loodi za muzikom, stilom zivota i za duhom koji nosi ovaj grad. Nekako se oseti da ovo mesto ima josh uvek dushu... i da ljudi ovde misle srcem a ne glavom :). Subota... konferencija o tome kako biti uspesan i bogat u ovom poslu sve zajedno sa vecerom uvece ...
Nedelja... spremanje i polazak kuci... Home sweet home Kako mi je milo i drago bilo da se vradim... konacno sam skontala da mi je ovo kuca... to je jako cudan osecaj... sve nesto imam utisak kao da sam nesto privremeno ovde kada na kraju cove skonta da mu je ovo stvarno prava kuca... cudan je nacin na koji mozak procesira ovaj tip informacija.
Na kraju danas sam dala otkaz i trazim ponovo posao. Bilo je jedno lepo iskustvo i putovanje i svasta nesto ali nije bilo novaca... tako da trazimo nesto novo.

E sada na kraju evo slika ko svet
Ovde, OVDE i ovde

Tuesday, December 9, 2008

A sada malo...tehnjika

Prodje više od nedelju dana da ništa nisam napisao...šta ćeš...taki je život, nije da nemam vremena da pišem, nego se jednostavno nije mnogo toga izdešavalo. Naravno, probao sam dosta nove klope, ali me već sramota da blogujem o hrani :-) Ljudi će pomisliti da se u Americi samo jede. Šta ćeš kada sam laloš i voledem da probavam svašta novo od hrane. U petak su me kolege sa posla odveli u kinesku četvrt na dim sum. Kineska četvrt izgleda impresivno (idući put ću napraviti fotografije, sada je aparat kod Danice u LA-u). Interesantno je da se odmah pored kineske četvrti nalaze opet neki projekti (ghetto), tako da je mix crnaca i kineza dosta zanimljiv na ovom mestu :) Inače, ovo je bio moj prvi izlet u južni deo Čikaga. Taj dan je temperatura bila -14...brrr....i duvao je neki vetar...čoveče, oči ti se mrznu, a obraze ni ne osetiš...ljudi idu ko nindže umotani :) Generalno, meni se to više sviđa nego trenutno kako je....danas otoplilo, pa ceo dan kiša, pa uveče na to sneg, pa bljuzga. Sada je fino napadao (mada snega nikad dosta), samo još da ne raste temperatura neko vreme i divota. Ako išta mrzim od vremena, to je onda kiša. U subotu sam bio da posetim linux user group grada Čikaga. Svoje utiske sam opisao na listi uprave LUGoNS-a, ali sam odlučio da pismo (malo izmenjeno) kopiram ovde na kraju bloga. Osim toga, red bi bio malo i o tehnjici da pričam :)...ipak sam ja programer. U pismu sam više opisivao moj utisak o njihovim studentima informatike i moje mišljenje o našem obrazovanju, tako da mi nemojte zameriti što je i koja psovka uletela, jednostavno nisam mogao da se suzdržim.
Elem....danas nam je zbog korupcije uhapšen guverner Ilinoisa, gosn Blagojević.....bez reči... ustvari, imam reči, ali ih ovde ne prenosim, jer bi zvučalo ovako "Gde ja od cele amerike dođoh baš u psovka državu u kojoj je naš psovka psovka psovka političar guvnerner psovka psovka psovka psovka..." :-). Takođe, iako sam rekao sebi da neću da se nerviram oko problema u Srbiji, jer imam dovoljno svojih ovde, nisam mogao da izdržim kada sam čuo da Novi Sad više nema nijedan bioskop. To je stvarno strašno, ali dalo se očekivati. I, naravno, nisu krivi ni divx ni dvd format, niti ceo svet zbog toga....krivi su ljudi koji su zvezda film vodili i niko više osim njih. Toliko je imbecilna situacija sa tim zvezda filmom da ne želim reči ovde trošiti...ne isplati se.
Uveli smo novi internet, pošto ovo što imamo (što je uračunato u rentu)....pa recimo da verujem da ni u avganistanu ne postoji tako loš provajder. Prevarili su me za to najstrašnije (mogu samo na web da idem i to je to....sve ostalo je blokirano)....ali vratiću im milo za drago, samo da nabacim stalni računar, ima da skidam linux dvd-ove svih distribucija po ceo dan...da im zagušujem protok. U svakom slučaju, sutra mi kreće 6 MBita od AT&T-a....dsl modem/wifi router je već kod mene. Nisam nikada pisao o tehnologiji ovde...jedan od idućih blogova moram posvetiti tome.
A sada sledi pismo (i još jednom se izvinjavam na psovkama):

Juce sam bio na sastanku Chicago lug-a, pa rekoh da prenesem svoje utiske :-)
Prvo smo imali predavanja od 15h, a posle smo otisli u jednu kafanu, pa drugu kafanu :-)
Oni nemaju svoje prostorije, nego predavanja drze na institutu za umetnost. Broj clanova lug-a je kao nas (ako ne i manji)...a ako pri tom uporedis da chicago ima stanovnika koliko i nasa drzava...onda smo mi dobri :-)
Jedina razlika je sto su ovde svi clanovi geekovi....ili admini ili programeri (uglavnom studenti, ali ima i ljudi od 50 godina). Sva predavanja su iskljucivo strucna i ne jebu zivu silu :-) Moguce da im je zato i broj clanova tako mali.
U svakom slucaju, likovi su krajnje interesantni. Svi imaju neke otkacene frizove i izgledaju ko neki hakeri iz filmova. Predavanja su bila vise nego interesantna. Ono sto je dobro je da se sva predavanja snimaju i kasnije kace na web (http://chiglug.blip.tv/posts?view=archive&nsfw=dc) ...mislim da bi bilo jako dobro da pogledate neka od njih jer su zanimljiva (pogotovo jedno koje je juce bilo, ali jos nije okaceno). Imali smo tri predavanja (od toga 2 su drzali clanovi, a jedno gost). Prvo je bilo vezano za web development i neki novi cool framework (nitrogen) koji koristi neki jezik iz 89-e (erlang) koji je napravljen u ericsson-u (ovi moji sa posla znaju taj jezik). Cilj je naravno praviti web aplikacije bez gnjavljenja sa html-om i java scriptom. Drugo predavanje je bilo vezano za cross-site scripting (XSS) i odbrana od napada (tu je neki lik sa faksa prikazivao svoj rad koji je bio da izmene konqueror browser i naprave zastitu za XSS...to oni rade na faksu ovde :)). Generalno, nijedan od tih likova nije web developer, sto je bilo interesantno jer su o tome drzali radionicu :). E sad...poslednje predavanje je drzao gost, covek koji 20 godina radi kao admin. Ovde se to zove IT guy :) Imas sistem admina, network admina i storage admina....a ako je to jedna osoba onda je to IT guy (bar sam ja tako shvatio...ili je network admin IT guy). U svakom slucaju, covek danas radi za jednu firmu i posao mu je da kao konsultant pomaze u projektovanju data centra velicine 4000 servera i vece :-) Trenutno radi sa apple-om, hp-om, ibm-om i cisco-om. Kaze da radi kao konsultant jer ima 3 dece i ne moze vise 70-75 sati nedeljno da radi. Ovde se admini inace ubijaju od posla, od toga deo provode radeci, deo eksperimentisu (ali imaju i opremu za to, pa ko ne bi toliko visio u labu). Ovo predavanja obavezno pogledajte, jako je zanimljivo jer covek opisuje bukvalno kako projektovati velike sisteme...od rasporeda ormara, do nacina povezivanja kablova itd. Takodje je dosta pricao o cloud computing-u. Inace lik je poceo da radi sa 19 na univerzitetu, bio je next step admin :) Ovde je next step bio dosta rasprostranjen, jer i ovi moji sa posla ga stalno pominju. Neverovatno je koliko neki raritet kod nas je ovde cesta pojava i kako debilno zvuci kada ja kazem da mi imamo jedan next step sparc V box u labu....kao ono...cool :-) ko da sam mu rekao da imamo 386 sa msdos-om u labu :) A kod nas to egzotika.
Isto tako sam video koliko mi pojma nemamo, nazalost. Nismo mi glupi, nego nam je obrazovanje golo govno....ali bukvalno golo govno. Njihov drzavni faks ovde je daaaaleko ispred nekog naseg pmf-a ili ftn-a. Stvari koje oni tamo rade (i opremu koju koriste), prosto neverovatno. O adminima da ne govorim (ajd programer mozes postati od kuce, samo ti komp treba)...jednostavno ovi ljudi za ucenje koirste opremu kakvu nasa drzava ne poseduje (ili ih ima u nekim firmama 1 komad u produkciji...najo igranje). Jednostavno, nema ni od koga da ucis kod nas. Za admine je ovde raj doci definitivno.....ma dodje mi da se prekvalifikujem :)
Naravno, poznavanje cisco je ovde "is a must" i to cak i na faksu radis, tako da...ko sto rekoh...mi smo za ove losi. I onda kada se setim 80% nasih studenata koji zavrse faks i ne znaju komp da upale kada mi budu sve ponosni "ja imam fakultet"...ma imas ti bre p***u materinu. Ili jos bolje kada mi kod nas kazu kako je americko obrazovanje "lose" i kako su u americi svi "glupi" i kako nas covek kada dodje u usa....u covece...on napravi ludilo...svi se oduseve. Oduseve se mozda jer si 100 u glavu za one iz indije. Naravno, opste obrazovanje po pitanju geografije i istorije je sranje, ali zato znas jako dobro da radis svoj posao....sto je po meni bitnije. Kada sam im rekao kako biflacimo napamet 300 teorema i dokaza za jedan ispit (tacnije pola)....gledali su me kao kretena....ono...koji k***c to radite? Toga ovde nema....oni ovde to vreme provedu na nekom projektu. I sto je najgore sa 22 umeju da drze prezentacije bez mucanja i sranja...a mi prvu tek na diplomskom drzimo u zivotu.
Morao sam da se izjadam, jer se ovde malo osecam jadan....
Najzalije od svega mi je sto nisam imao priliku da ovde studiram ili sto nisam dosao ranije u USA.

Veliki pozdrav iz Chicaga.
Nikola.

PS> Inace kada smo presli u pub, najo prica o linuxu i sl...fudbal, neki gledaju evropski, neki americki....jebote, ovde i najjaci geekovi ne mogu bez fudbala....pa ne mogu da verujem. Mrzim sport, osnovacu drustvo ljudi koji mrze da gledaju sport.

Sunday, December 7, 2008

LA confidential


Kao što svi već uveliko znaju ja sam već nekoliko dana u Los Angeles-u, radim od jutra do prekosutra. Nikako da se nakačim na neki normalan net i postujem ko svet :/ stoga evo kako je sve krenulo:



Novembar 30.



Evo jednog bloga iz aviona, znam da neće biti objavljen odma ali da dan neku retrospektivu na jučerašnji za mene strašno stresan dan. Kada padneš u kandže robovlasničkog (kapitalističkog) sistema postoje razne opsanosti koji se moraš čuvati. Moja brzopletost me je dovela do toga da se zaposlim za firmu koja blago rečeno izrabljuje ljude, rade po ceo dan za procenat koji nekada možda i ne dođe. Teško mi je trenutno jer smo planirali da ćemo stati na noge sa mojom platom barem nekako, kad ono zajeb žešći. Nema nikakve minimalne plate već samo procenat koji je za moje prve dve nedelje bio $60. Definitivno menjam firmu, ovakav nesporazum i zajeb u životu nisam doživela, ali čovek se uči dok je živ. Sada sam još dve nedelje u ovoj firmi, celu noć sam se razmišljala šta i kako da radim. Imam taj put u LA, ali sa druge strane nemam razloge zašto da ostanem u ovoj firmi jer su me tako zajebali. Za ove dve nedelje odlučila sam da tražim drugi posao i šaljem biografije, a da potom ako ništa ne uspe od toga lepo odem u neki od lokalnih butika ili prodavnica i zaposlim se tamo, jer mi je ovo bio najlošiji potez u životu. Trenutno mogu da iskoristim što god je moguće više od ovog puta, moram da napravim što god je više moguće prodaja, da bi mogla da ispoštujem barem malo onaj tv koji smo uzeli i sony playstation 3.
Sada mi samo ostaje da uživam u pogledu iz aviona još nekoliko sati dok ne stignemo i da se u potpunosti posvetim poslu da bi mogla da imam što veći profit (kao da do sada to nisam radila, samo mi nekako nije išlo za rukom). Negde na pola puta polako shvatam opasnosti svih zamki američkog sistema.
Naravno da sam ponela losa kojig mi je kolja doneo iz kanade, mislim da mi sada još više nedostaje. Priroda odavde iz ove perspektive izgleda preterano, prelećemo sve te ogromne pustoši, prelepe planine i sve brazde koje prate to, Možete barem malko pogledati na slikama koje sam napravila, znam da to ne može da dočara ono šta se vidi. Evo za 20 minuta slećemo i nadam se da će mi možda ova promena atmosfere dati malko više sreće sa tim prodajama.



Decembar 01.



E evo ga konačno smo tu i svesni toga. Sedim u bašti lokala koji nam je pored posla, pijem konačno pravi espreso u pravoj šoljici. Čoveče ne mogu da verujem konačno sam uspela da pronađem dobar espreso i da nije u nečemu plastičnom. Ovde je prelepih 25 stepeni celzijusa, a u Čikagu pada sneg. Naravno kakva firma takav i smeštaj takva i organizacija. Umesto u Holiday in-u završili smo u Hollywood in – u i to south side. Nije strašno ništa samo što nas tri delimo jednu sobu na dva kreveta, ja sam se uspela izboriti da imam svoj krevet za sebe :D. Danas imamo puno stvari da naučimo ovde se sve radi na totalno drugačiji sistem, treba se i u to sve uklopiti. Juče nismo mogli da pronađemo gde nam se nalazi smeštaj pa smo na ceremonijalni doček sa ručkom i predavanja došli direkt sa aerodroma. Sinoćke sam bila kod Žane i Zokija na rođendanskoj žurci :D. Malo toplog dočeka nikada nije na odmet naročito kada je sa hajnekenom :D.



Decembar 04.
Nema puno sreće nas u grupi niko nije uspeo u toku jednog dana da napravi više od jedne prodaje, svi su nesto skenjani jbg nema para :(.
Nadam se da će se danas nešto promeniti kada krenemo jer "No one say no on friday". Svu su nešto pokunjeni, ne znamo sa ovim ljudima, kanda su malko retardirani. Kao iz onog filma dude where is my car. Dude! Sweet! mislim ko da pričaš sa nečim što nema veze sa vezom moraš em sporo da pričaš i da objašnjavaš sve kao detetu. Jbg takva je situacija, svi su nešto letargični po ovom vremenu. Jedina stvar koja me ovde jako plaši su novogodišnji ukrasi i džingl bels bez snega, kao iz nekog lošeg horor filma.


Došla je subota, Žana i Zoki su me pokupili posle posla i provozali smo se po Sunset bulevaru Mulolland dr. i Beverly hillsu. Za početak evo nekoliko slika iz aviona i sa prethodnog okupljanja ovde