Sunday, January 18, 2009

Zima, zima...pa neka je...

Ove nedelje smo preživljavali najhladnije dane koje je Čikago ikada osetio. Temperatura se spuštala i do -28 celzijusa, što je sa efektom vetra (koji stalno duva) oko -40. Prozori su nam se bili smrzli iznutra. Opšti haos u gradu, deca nisu išla u školu itd. Ja sam u petak uspeo da izdejstvujem da radim od kuće. Meni je ovo nekako bilo zanimljivo iskustvo, pošto nisam nešto zimogrožljiv. Iskreno, ako bih mogao da biram između dva ekstrema (ovoga i plus 40), onda definitivno biram -40. Osećaj je veoma interesantan. Izađeš napolje i za 5-10 sekundi...tj...čim ti zune vetar u lice, dlake na bradi se smrznu (pogotovo što ima šal okolo, pa se sve lepo kondenzuje od disanja i stvori voda koja se smrzne). Imaš osećaj da su ti dlake na bradi male iglice. Lice ako nije pokriveno...heh...možeš imati žešćih problema. U početku ni ne osetiš da je tako hladno...ali čim si malo duže napolju (duže od minut)...shvatiš o čemu se radi. Ruke ako su nepokrivene se smrznu za dvadesetak sekundi. Jednostavno, svi smo se kao deca igrali napolju u snegu dok se ne smrznemo, a na ovoj temperaturi se taj efekat postiže za nekih pola minuta.
Na to sve dolazi avantura sa autobuskom linijom 8. Ovo najneverovatniji bus koji sam u životu video. Svaki dan ja kada se vraćam sa posla ja moram da trčim za njim. Uvek se sretnemo na istoj raskrsnici i onda ide sprint od 100 metara. Uglavnom te vozač vidi i sačeka (nisu kao oni naši). Ovo se uvek dešava, ma kad god se ja vraćao sa posla (6,7,8 sati...nije bitno). Do sada sam imao samo 2-3 izuzetka, kada sam ga čekao pola sata....oba izuzetka su se desili na temperaturama nižim od -15. Ovaj zadnji put je bilo baš zeznuto.
Ne znam, čujem da se ljudi smrzavaju u Srbiji na preko -10...ono kao...ludilo...ovde se čovek valjda navikne da je -15 ok. Pretpostavljam da je onima u Sibiru -25 ok.
Uspeli smo nabaviti kartu za The Killers i idemo u utorak. Karte su već odavno rasprodate, ali je Danica uspela da nadje od nekog lika 2 karte, koji je odustao...čovek nije hteo ni da zaradi na tome. Tako da smo kupili karte za prvi sektor od bine po normalnoj ceni, inače su ih na ebay prodavali i za 150$ po karti (mi smo platili 59$). Jako sam uzbuđen zbog ovoga, jer ih dosta slušam i baš sam razmišljao kada sam dolazio ovamo, da bi bilo super ići na njihov koncert (ne dolaze baš mnogo u evropu).
Sada tek vidim koliko smo se nekako ovde već odomaćili i koliko život prelazi u monotoniju, kada više ne znam šta ovde da pišem :-) Bojim se samo da ne krenem da se ponavljam i postanem dosadan. Generalno, ja lično ne osećam neku monotoniju....ali tako nekako zvuči. Na proleće će verovatno biti mnogo interesantnije (mnogo više kretanja).
Danica još nije našla posao. Svi su nekako u Srbiji mišljenja (a i ja sam bio), da se u Americi posao lako nalazi. Pa onda dolaze i oni saveti tipa: "Radi bilo šta za početak...". Nema "bilo šta"....nema nikakvog posla. Ne možeš dobiti ni "bilo šta" posao. Evo sada se nadamo da će Danica u utorak uspeti da dobije posao u velikom lancu marketa...da će sa svojom master diplomu uspeti da dobije mesto "pakivača kesa"....mada se i toga bojimo, jer nema profesionalnog iskustva u "pakovanju kesa", kao ni položen sertifikat za to (nisam siguran da postoji, ali poznavajući do sada ameriku, ne bi me čudilo). Jel shvatate ironiju?
Ja ne znam šta oni silni studenti rade u Americi, ali verujem da na neke poslove samo njih primaju...i samo u sezoni...i da je to neko logično objašnjenje....mada moguće je i to da Čikago nije najbolje mesto za traženje posla i da je drugim krajevima amerike bolje.
Mnogi me naši pitaju "da li se oseća recesija?". Pa recimo da je na to odgovor ovako, u Chicago po zvaničnoj statistici ima 7% nezaposlenih. To je podatak koji pokazuje koliko je vlada srbije mala beba u lažima u odnosu na ove frajere. Ako ćemo po našem dosadašnjem viđenju i iskustvu, nezaposlenost je 70%......jer posla nema, a i kada ima, za jedno radno mesto nagrne 1000 njih. Ono što se razlikuje između krize ovde i krize u Srbiji je to da...ako imaš posao...ti i dalje dobro živiš. I dalje postoje otvorena radna mesta sa 150.000$ godišnje platom itd. Čim se "uvališ" negde...tebi je dobro, standard je ok (zavisi od toga šta radiš). Čim nemaš posao, troškovi su ogromni, a posla nema. Nemati posao u Srbiji je daleko lakše nego nemati posao ovde. Naći posao u Srbiji je 100x lakše nego naći posao ovde. Ali ako imaš posao...e onda je ovde bolje....pogotovo ako radiš ono šta voliš. Imaš daleko više šanse i da se dokažeš i da naučiš, da upoznaš razne poznate stručnjake u svojoj profesiji....i naravno, radni uslovi su bolji. Ako si velik stručnjak u nečemu, ovde ćeš naći mesto koje će te tvoje sposobnosti da iskoristi i da te za to plati pošteno, dok u srbiji ipak je daleko od toga. Možda se to najbolje može opisati u muzici....ako si virtuoz u srbiji, ali ne sviraš narodnjake...nećeš se mnogo leba najesti. Ovde ipak nije tako.
Slike koje sam poslednji put zaboravio da okačim su ovde
Opet ima slika koje nisam okačio...ali nešto moram ostaviti i za drugi put :-)