Tuesday, February 3, 2009

Konacno krevet


Evo mene nakon duzeg vremena malo da pišem. Svaki put obećam da neću praviti tolike pauze....kad eto. Da budem iskren, nije mi teško da pišem, nego mi cimanje ono prebacivanje slika i komentarisanje istih. Verujte mi da mi to vise vremena oduzme od pisanja samog bloga. Kod nas su se razne stvari izdesavale. Pa da krenemo redom.
Bili smo na koncertu The Killers....yeeeee. Sta da kazem, osim da je bilo super....nabacili smo i one narukvice za prve redove, tako da smo bili u drugom redu :-). Bas sam se setio kako sam godinu dana pre toga sedeo u Gusanu i slusao njihov novi album...ko bi rekao da cu ih godinu dana kasnije slusati u Americi. Takodje sam i pomislio kada sam dolazio ovamo, kako je to jedan od bendova koje treba videti, jer ne dolaze cesto u evropu (bar ne u nase krajeve). Naravno, propustio sam dosta bendova....jer ovde valjda svi dodju u januaru....i onda....mrtvo do proleca. Ono sto je interesantno bilo je to da se koncert odrzao u sportskoj hali univerziteta (u toj hali je trebala i Ceca da svira...ali hvala bogu, nisu joj dali vizu). To je dosta poznat (citaj: skup) univerzitet, ali kako se grad gradio, odjednom je taj deo postao jedan od najlosijih kvartova grada. Studentima se cak savetovalo da ne prelaze iz jednog u drugi kraj univerziteta sami i sl. Na svakih nekoliko metara se nalazi ogromna bandera na kojoj je rotaciono svetlo na vrhu i ima dole jedan veliki taster. To je alarm za uzbunu, namenjen studentima da pritisnu ako dodje do neke neprijatne situacije. U zadnjih nekoliko godina se ovaj kraj poboljsao. Grad je poceo da rusi zgrade okolo, gradi nove i prodaje stanove dosta skupo. Tako da, sada taj kraj vise nije tako opasan, kao sto je bio. U Čikagu su tako na raznim lokacijama od četrdesetih do šezdesetih gradili zgrade za siromašne. Ti su se kvartovi kasnije pretvarali u poznate ratove bandi i kriminala, gde ni policija nije mnogo ulazila. Jedan od najpoznatijih u americi je Cabrini-Green (http://en.wikipedia.org/wiki/Cabrini-Green), inače kvart kroz koji svaki dan prolazim kada idem na posao, a ko je gledao horor film "The Candyman", zna o čemu se radi (inače, tu je baš i sniman film). Ono što mi nije jasno je kako to da su svi ti projekti nekako blizu centra? U svakom slučaju, danas su ti krajevi većinom srušeni (u cabrini živi 3x manje ljudi nego pre 10 godina) i kompletno izolovani (svuda naokolo su kamere sa plavom rotacijom i policija stalno prati sta se desava). Okolo se grade zgrade sa skupim stanovima...što bi naši rekli "pobeljuju kvart". Moram priznati da pre 10 godina Chicago je bas bio zeznut za zivot.
Kupili smo krevet....konačno....woohooo. Najbolji krevet u kojem sam u životu spavao. Svaki feder je posebno obavijen, tako da se madrac oblikuje prema tebi i ne osetiš uopšte vibracije, ako se druga osoba vrti u krevetu ili ulazi/izlazi. Krevet je jako visok (tako to valjda ovde), što je malo čudno. Visina je skoro do kukova kada stojiš....mnogo dobro kada ujutru ustaješ :-)
Isto veče kada nam je krevet stigao, futon (aka "govance") je pukao. Da nije baš tada stigao krevet, ne bismo imali na čemu da spavamo.
Ja sam pazario novu igricu za playstation, Fallout 3 - collector edition. Dobio sam bio gift card od firme za bozic, pa mi je prodavnica dala neki kupon....i na kraju sam dodao samo 10$ :-) Uspeo sam da nabavim collector edition (dolazi uz lutkicu i torbicu) za iste pare koliko normalno kosta igra....zadnji primerak u radnji :)
Ja sam vec dva dana bolestan (ponovo). Vec sam poludeo, ko kilavi janko....svaki cas me uhvati neka viroza. Ovo je vec 3 put otkada sam ovde.

Evo nesto slika ovde Nazalost, sa Killersa nema nista, jer aparat je bilo zabranjeno unositi...ja sam slikao sa mobilnim, ali su slike uzas. Videcete zadnju sliku zamrznutog prozora...tako to izgleda na -40.

2 comments:

Igor said...

Ma je.es krevet, moze da se spava i na patosu ali The Killers live i collector's edition game su ono na cemu ti sada zavidim!!! Rock on Ameri;)

dreamerns said...

Iako su me te stvari nenormalno usrecile (kao malo dete :)) moram priznati da tek nakon kupovine kreveta osecam stan, kao svoj dom. Do tada je to sve nekako izgledalo kao privremeno staniste...