Monday, March 9, 2009

In Memoriam



Moja baka sa tatine strane umrla je kada sam bio još jako mali, svega par meseci, međutim imao sam tu sreću da sa mamine strane imam dve bake. Jedna je bila mamina mama, a druga mamina tetka Vaja, koja se nikada nije udavala i nije imala dece, pa je bakinu decu prihvatila kao svoju. Kada sam kretao za Ameriku, njoj je to nekako najteže palo, kao da je znala da se više nećemo videti. Još se sećam koliko je plakala kada smo Danica i ja bili zadnji put kod nje. Ja sam nekako bio ubeđen da ćemo se još videti....ali...pogrešio sam.
Iako znam da su obe bake stare, nekako mi je bilo teško da prihvatim da neće stalno biti tu...uvek su bile tu...otkad znam za sebe. Svega par dana ranije sam je nazvao. Opet sam mislio da ću je još koji put čuti i da to nije zadnji put....opet sam pogrešio. Žao mi je samo što nisam stisnuo ono snimanje razgovora, pa da nekako imam ubeleženo...makar taj zadnji razgovor sa njom. Sam razgovor je tekao uobičajeno...ali je imao neki čudan ton. Kao i uvek, jedva sam čekao da se razgovor završi, ne zato što ne želim sa njom da pričam, nego zato što ne znam šta da kažem...kako da kažem "Biće bolje" kada znam da neće, ili pak "ozdravi", kada znam da je to skoro nemoguće. Šta uopšte reći? Jedino što sam mogao da kažem je da odgovaram na njena pitanja vezana za moje zdravlje. Da joj kažem da mi je ovde lepo i da smo se snašli. Da joj kažem da ću uskoro doći, iako znam da ona to neće doživeti...pa opet...čak je i u meni ta nada postojala da ću je još jednom videti.
Imala je lep život, doživela je zavidnu starost i na kraju krajeva, nije se puno mučila. To su stvari koje trebaju da nas teše, da nam daju neko logično objašnjenje za sve...ali na kraju krajeva, kada nam neko drag umre....njega više nema. Najteže je to što ću jednog dana imati decu, koja nju neće poznavati...a činila je toliko velik deo mog života...

6 comments:

Igor said...

Na zalost, tuzna desavanja su sastavni deo zivota.
Zao mi je...

Anonymous said...

Moje saucesce! Mozda zvuci kao klise, ali sve dok ona zivi u tebi, tu je i sigurno ce i vasa djeca osjetiti tu toplinu. Jako dirljiv post...
Pozdrav,

stefica

Anonymous said...

I moje saucesce.

Pozdrav iz NS
i tvog ex radnog mesta DDOR-a,
Djordje O.

Anonymous said...

Zaista dirljiv post i nemas pojma koliko te razumem...
Moje saucesce...
Wingreen

dreamerns said...

Hvala vam ljudi

Mina said...

Bas mi je jako zao... bake i deke cine veliki deo naseg zivota jer su posebna bica uz koja smo odrastali, pazili su nas i mazili i igrali se sa nama i nekako uz nas kao da su opet bili deca.. i to je jedan neobjasnjiv fenomen- ta razlika generacija u ovom slucaju je nekako... minimalna... Stvarno mi je zao, jos jednom.. Uvek ces je se secati, to nikada nikada ne nestaje..