Sunday, January 4, 2009

Happy New Year - Part 2



Pošto je Danica većinu stvari opisala, ja ću gledati da budem kratak...kao i uvek :-)
Sa internetom sam se zezao do 31. decembra. Majko moja mila....da mi je neko pričao da je internet u Americi i podrška tako očajna...ne bih verovao. Kasnili su 21 dan, barem 15 puta smo ih zvali telefonom...svaki put bar 45 min priče. Užas. Prvo došao jedan lik i izbrljavio kablove, pa smo imali čak 2 dana internet, pa opet nestao...pa došao drugi lik, koji nije ništa pametno napravio...jer mu ništa nije bilo jasno. Tek sutradan je došao ponovo (ali zbog nekog drugog stanara) i onda mu je bilo jasno da je prethodni lik pobrljavio kablove i isključio nekog da mi mene priključio...ma čitava zbrka. Još nisam siguran da li sve radi kako valja. U svakom slučaju odmor mi je prošao dosta nervirajući se što nemam internet, što ne mogu da se čujem sa svojima zbog toga i što...pa eto....što me AT&T zeza i što se 2x dnevno sa njima svađam preko telefona. Jednostavno, takve su stvari u Americi...uglavnom sve radi iz prve, ali kada ne radi....joooj....muka. Pre par blogova sam dao link na temu gde sam svoje muke detaljno opisao....tu se da videti kako to izgleda...kao u filmovima...pričaš sa mašinom, pa te prebacuju sa jednog lokala na drugi...ma užas.
Nego, da pređem i na vedriju stranu. Danica je već pomenula da je izgubila mobilni...osim što sam poludeo zbog toga, uspela je jedna činjenica da me iznenadi. Ameri su nam sutra za 30 sekundi zamenuli karticu, iako je prepaid. Ovde je i to na ime (sve se špijunira...hihihi), tako da su samo uzeli novu karticu i otkazali staru. Nije to neka komplikovana stvar, ali me fascinira činjenica da su to uradili odmah i džabe....nisu pravili od toga veliki problem kao kod nas. Ja sam joj uz rođendanski poklon pokonio i punjač za stari mobilni koji je zaboravila u Srbiji. Čim je taj mobilni upalila sa karticom iz Srbije u njemu...za 20 sekundi (ali bukvalno) je već neko zvao da se raspituje za doček nove godine u lavirintu :-) AAAaaaa.....baš mi nedostaje ta ludnica.
Kao što ste već mogli čitati, opremili smo se u IKEI. Sada nam je ostalo krevet, pegla i daska za peglanje da možemo da vodimo normalan život. Naravno, fali još gomila stvari (mixer, usisivač i sl), ali ovo je nekako neophodno....od toga krevet predstavlja najskuplju stvar i ako se Danica ne zaposli...bogami...još mesec dana ćemo spavati na "govancetu"....nemojte mi zameriti na jeziku, ali tako zovemo naš futon :-) U neudobnijem futonu u životu nisam sedeo, a kamoli spavao. Ali i to će valjda uskoro da se promeni....sve je to faza i avantura koja se jednog dana priča deci....i opisuje na blogu :-)
Nova godina je protekla začuđujuće lepo. Očekivao sam da ćemo je dočekati kao penzioneri...nas dvoje, sedimo na "govancetu" i gledamo tv......ali na svu sreću nismo. Prvo smo pričali sa društvom koje je u Senti čekalo novu godinu. Oni su se taman spremali za grad, pa smo imali jedno sat vremena video konferenciju. Ovo mi je bilo jako drago...ali ujedno mi je bilo još teže što nisam tamo.
U svakom slučaju....Danica i ja smo se spakovali i otišli u onaj pub o kojem je već Danica pričala...i lepo se proveli. Nije najluđa nova godina koju sam imao u životu, ali nije ni loša....imala je neki svoj šmek. Uostalom, ako nisi sa svojim društvom nova godina može maksimalno biti...prosečna, ma gde se nalazio. Ovde svakako nema tog duha...po meni čak ni za božić. U predgrađima je malo drugačije. sa Dejanom i Danijelom smo se provozali kroz predgradja na putu do IKEA i videli kako ljudi uređuju kuće. Ono je stvarno bajka. Šta su ljudi sve u stanju da naprave....od deda mrazova, irvasa...ma ludilo...cela kuća okićena u lampicama.
Drugog smo Danica i ja odlučili da se malo promuvamo po gradu. Bili smo do Sears Tower-a (sa 527 metara visine, to je najvišlja zgrada u americi, a dugo je bila i najvišlja u svetu). Nismo se ovog puta penjali gore...to ćemo idući put. Posle smo otišli na ručak, pa malo šetnja po milenijum parku. Ne zvuči nešto naročito, ali meni je nekako taj dan baš prijao. Sutra nazad na posao...i sve po starom....baš je proletelo. Baš me interesuje koliko bi čoveku trebalo vremena da kaže....e baš sam se odmorio, spreman sam da radim. Meni ovih dvanaest dana nakon 2 godine nije bilo dovoljno....a valjda odmor i nije odmor kada ostaneš kući (uvek nešto radiš).
Slika sa nove godine i ostalih dogadjaja su ovde

A evo malo i videa koji smo snimili vozeci se braon linijom...prolazeci preko reke Chicago (imam jos dva videa iz ove voznje, koje cu staviti u iducem blogu)

2 comments:

Jovan Babin said...

Puno sreće i zdravlja u novoj godinici

želi vam

porodica Babin

Maja said...

Uz najlepse zelje u Novoj godini, zelim vam jos i da se opremite odgovarajucim krevetom - Nikola, veruj, bolje ces se odmoriti ako spavas na necem cestitom, a preporucujem da NE bude na razvlacenje - i, naravno, Dasi zelim neki fini i dobro placen posao.