Friday, November 28, 2008

Kada kreneš da živiš ozbiljno u Americi

U podnaslovu svakodnevni život dvoje zaposlenih ljudi u teškom kapitalizmu.

Kalup polako kreće da se oblikuje prema nama, tj. mi prema kalupu. Huh baš dugo nismo blogovali. Da krenem od događaja koji obeležavaju prethodne nedelje. Bila sam po prvi put na kuglanju. Da baš onako kao iz filmova šurnaes traka za kuglanje, iznajmljene patike i jeftine cene oko 5 dolara po osobi za sat vremena. Kada sam kolegama iz kancelarije objasnila da u zivotu nisam kuglala, zaprepašćeno su me gledali kao da sam, ne iz drugog dela zemljine kugle, već iz drugog dela svemira. U pravom američkom duhu nije potrebna neka posebna kondicja za ovaj sport, već samo tehnika. Smisao nije čak ni u igri već u aktivnostima koje prate ovakav tip okupljanja, ispijanje piva u velikim količinama i grickanje pilećih krilaca. Glavni deo večeri je naravno granny bowling, specijalna tehnika kuglanja koja zahteva da se kugla podigne sa puno uzdisaja i baci sa obe ruke i mučeničkom facom. Kada osoba koristeći ovu tehniku pogodi sve kegle ceo tim tapše grenny po dupetu u znak odobravanja. Fotografija sa ovog okupljanja (team night) nažalost nemam, jer je foto aparat za to doba bio kod Nikole u Kanadi.
Nisam mogla da dočekam da se Nikola vrati iz Kanade... doneo mi je svašta lepoga :D od javorovog sirupa pravog kanadskog preko raznoraznih zimskih čajeva i djakonija do malog preslatkog krpenog Los-a koji mi je trenutno najbolji drugar. Tih dve nedelje što smo bili razdvojeni mi je užasno teško palo. Nisam ni sanjala da cemo biti dve nedelje razdvojeni, potom tako kratko zajedno i onda ponovo dve nedelje odvojeni. Nekako ono čega sam se najviše bojala pri dolasku ovamo je bilo da ćemo se non stop razdvajati zbog posla se polako i obistinilo.
Evo treba da krenem da se pakujem u nedelju, ranom zorom, putujem za Los Anđeles - (nag)radno putovanje sa firmom na dve nedelje, a posle toga nastavljam direktno dva dana u Nešvil na kongres.
Imamo još dobrih vesti. Stigao nam je konačno zeleni karton, ta prelepa kartica sa hologramima na sve strane i malom koverticom koja služi za čuvanje iste jao sreće i radosti. Neverovatno, ali su nam oboma izdali zelene karte do 2018. godine, od svih ljudi do sada smo čuli da obično nosiocu zelene karte izdaju na deset godina, a supružniku na dve godine i posle dve godine produže na još deset. Izvadili smo konačno i naše non drives ID, ili ti Lične karte. Otišli smo da otvorimo i združeni žiro račun, i da konačno gradimo našu kreditnu istoriju. Čoveku ovde u proseku treba 7 godina da bi izgradio dobru kreditnu istoriju. Ovo je izuzetno bitno jer bez kreditne istorije čovek ovde ne postoji, ne može gomilu stvari i povlastica da dobije i jednostavno nije čovek.
Svake srede kao što sam već rekla imamo veče kada se svi iz firme družimo i obično oni koji mogu dovedu svoje bolje polovine na ta druženja. Ovu sredu ja sam dovela Nikolu :D, nije mi jasno zašto, ali svi su imali neku neobjašnjivu potrebu da Nikoli objasne zašto mene cene kao osobu i šta im se to sviđa od mojih osobina. Da li je to neki način iskazivanja kurtoazije ili čega nije mi jasno, i svi su naravno nasmešeni odmah i sve po redu, nisu to oni o kojima smo ranije pričali fake smajlovi ali... nešto mi tu nije štimalo.
Juče smo proslavili Thanksgiving sa mojim kolegama sa posla. Oni su rešili da prave Dan zahvalnosti za sve "bezkućnike". Ovaj praznik ima za svrhu besomučno prežderavanje u nekoliko tura sa pauzama za dremku i poneki film.
Na meniju za ovaj praznik kod Tori i Brajana uz pomoć glavne kuvarice Boni su bili za
-Predjela: ranorazni egzotični sirevi sa pršutom i kobasicom urolanom u biber uz dodatak voća i krekera, čips i umak od pavlake i belog luka
-Glavno jelo: ćurka pečena sa glazurom od putera i jabuka
-Prilozi: Slatki krompir zapečen sa suvim grožđem, salata od boranije sa slaninom i maslinama, krompir pire klasičan, i salata od ananasa i svašta nečega (ne mogu više ni tačno da se setim kako se zove) sve služeno sa mesom, umaka od ćurećeg pečenja sa šećerom zakuvan da se zgusne i nadev od ćurke (koji se sastojao od govile različitog voća i povrća).
-Dezert: Naravno pita od bundeve.
Glavno jelo i prilozi znam da zvuče nekako slatkasti, ali su svi jako dobro iskombinovani i skopljeni u preteranu kombinaciju ukusa. Moram priznati da do sada nisam imala priliku da uživam u toliko različitim ukusima sa toliko kontrasta. Moram im se svima ovom prilikom zahvaliti bez obzira na to što ovo ne mogu da pročitaju. Celokupan užitak upotpunili su i preslatki kućni ljubimci dva boksera koji se ponašaju kao dva deteta i moraju da pozdrave svakog gosta sa skakanjem i ljubljenjem po celom licu. Nešto sam se sada puno raspisala, nije ni čudo kada tako dugo nisam pisala. Slike možete pogledati u sledecem blogu.

2 comments:

Igor said...

Divno je sto je poceo tako brzo da vam se razvija socijalno-drustveni zivot. Sve te zajebancije tipa kuglanja i blejanja uz pivo cak i ako imaju dozu plasticnosti verujem da coveku mnogo znace u odredjenim momentima. Pocece i Nikola sport da prati, garant ;)
Puno srece i lep provod u LA a ti drugar dreamer mozda skoknes sa drugarima na pikado :)

JustPurpling said...

Ma kako ste pobogu za tako kratko vreme postali pravi ameri? :) Super je sto ste se cinimi se olako prilagodili US navikama i nacinom zivota.
Bte zavidim na setnji u L.A. i zelim dobar provod.