Sunday, October 19, 2008

Chicago - cetvrti dan - shoping, shoping, shoping...


Danas smo išli dosta u shoping, iako nije tako planirano :-)
Od ranog jutra nas je dočekala avantura odlaska u laundry (perionicu veša), koja se nalazi u podrumu zgrade. Iako u uputstvu koje smo dobili piše da mašine koriste kartice, nažalost nije bilo tako, nego ubacuješ novčiće od 0.25$ (quaters). Jedna mašina 1.25$ (znači 5 novčića). Mi smo koristili dve mašine i jednu sušilicu. Za to nam je trebalo 15 novčića....čoveče. Prvo sam pomislio da sigurno postoji neko pametnije rešenje (mašina koja usitnjava novac ili sl), ali najo.... Ljubazno mi je komšinica objasnila da to ne postoji, dok je bežala od mene. A da...nisam napomenuo da se ljudi ovde mene plaše. Nemam pojma koji im je, ali me se plaše (pogotovo komšinice u zgradi (do sada samo samo jednog muškarca video, kanda su sve komšinice)). Moguće da je to zbog brade, možda im ličim na nekog talibana. Ovaj strah nas je danas koštao bar 5$. Lepo ti ja kažem Danici u radnji "idi ti pitaj za karticu za popust, mene se ljudi plaše", ali ona zapela da odem ja. Naravno, crnkinja se sva pogubila kada sam pitao pošto košta i poslala me na drugo odeljenje...gde nije bilo nikoga. Tek kada smo obavili kupovinu, poslao sam Danicu kod iste crnkinje da ona proba. Ova joj rekla "ne košta ništa, evo ovo popuni..." :-) Od sada sa nepoznatim ženama isključivo Danica komunicira.... nje se manje plaše. U svakom slučaju, nakon perionice veša otkrili smo kako radi i mašina za pranje posudja (dugme za paljenje se nalazi na nekom 15 mestu pored prekidača za svetlo i uvek smo se pitali, čemu ovaj prekidač služi?). Posle raznovrsnog šopinga (konačno smo našli sundjere za telo)....čuli smo se sa Milošem, a kasnije i našli. Prvo smo išli u šoping :-) Ovog puta u pitanju je bila prodavnica koja prodaje našu i meksičku robu. Ovo je bila zanimljiva tura...jer smo usput prošli kroz indijsko/pakistansku četvrt. Radnja je dosta velika i mnogo povoljnija po pitanju povrća i mesa. Vrlo je bila interesantna situacija gledati gomilu naših i meksikanaca na jednom mestu u radnji oslikanoj domaćim motivima (ulica Jovana Dučiča i sl), uz zvuke Đorđa Balaševića....i sve to u Chicago-u. Naravno, kupili smo začine bez kojih se ne može zamisliti naša kuhinja, a u Američkim radnjama ih nema (čak ni alternative). To su vegeta i aleva paprika (iz segedina :)). Cena je brutalna, ali za tako nešto ne pitaš pošto je.....treba musaku i gulaš napraviti :)
Posle ovoga smo se uputili ka meksičkom restoranu, a usput smo prošli i pored projects
Nakon večerice i par margaritas (odakle i slika)....završio se i ovaj dan.
Još uvek razmišljamo da li da pokupimo krevet dole sa đubrišta...jer treba izdržati spavati sledećih par meseci na dušeku na naduvavanje....

Savet naučen danas:
- Davati 10% - 15% bakšiša konobarima u restoranu, frizeru, dostavljaču (kada poručiš pizza-u i sl), onom ko radi manikir/pedikir, taksisti. U barovima, ako sediš za šankom ostavljaš barmenu ostavljaš 1$ po piću, a ako te služi konobar/ica, onda standardno kao u restoranu.

2 comments:

Unknown said...

Evo ti pravog linka za projects: http://en.wikipedia.org/wiki/Cabrini-Green

Ma bilo nam je odlično! Ove margarite su svetske, ali naspram naše jabuke - ma mala deca. ;)

poster said...

plase te se a?
pa samo ti sekira fali pa da izgledas ko da si iz texas chainsaw massacre-a pobego.. hahaha! :D